Ravnoteža svijesti i podsvijesti

Period između dva bajrama je oduvijek bio poseban; Ramazanski- bajram, dani veselja i radosti, aktivne pripreme za akciju kurbana, aktivnosti vezane za pripremu putnika na hadž. i na koncu, ispraćaj budućih hadžija i doček Kurban-bajrama. Naša zbilja je tradicionalno ovakva, ali posljednjih godina malo drugačija. Sve se nekako poremetilo i izgubilo svoju stvarnu ljepotu, a posebno odnos prema onome što je Allah, dž.š., učinio svetim: Islam, Kur'an, džamija, međuljudski odnosi, mir, dostojanstvo, srce vjernika, Kaba.

U podsvijesti dobrih ljudi odnos prema svetom je neupitan, ali zbog jakih udara na svijest koje mnogi ne mogu izdržati, poremećena je ravnoteža i svijesti, na koju se udar vrši, i podsvijesti, koja spava. Ne postoje seizmoločki aparati koji bi ovo izmjerili, a i ne trebaju. Kad se zemljotres desi, desio se. Valja dalje živjet sa onim što je ostalo.

Kako god u svijetu ekonomije postoje određene rude po kojima se određuje i čuva balans cijena i, uopšte, vrijednosti svih roba, tako u svijetu vjere, morala, etike, ahlaka postoje vrijednosti kojima se čuva "cijena" lijepog, etičkog, moralnog ili jednom riječju ljudskog-insanskog na ovom svijetu.

U svijetu ekonomije zadnjih godina vlada kriza, svima je jasno šta se desilo, mada kažu da je izmišljena. Bila izmišljena ili ne, ona stvarno postoji i rezultati su vidljivi na svakom koraku, uglavnom kod "običnog" svijeta. Isto tako, zavladala je i kriza vjere, one prave, istinske, srčane vjere. Bila izmišljena ili ne, kao i u prvom slučaju, ona stvarno postoji i kod nje su rezultati vidljivi na svakom koraku, opet kod "običnog" svijeta.

Ovu drugu krizu ponajviše izazivaju oni kojima su puna usta, a prazno srce, vjere. Takvi udaraju na ravnotežu svijesti (islam) namjerno ili ne, udarajući na sveto koje je Allah, dž.š., učinio svetim (a samo je to sveto), i proglašavajući svetim ono što to nije.

Ovakvim postupcima džamija se u svijesti onih koji je zijarete, ali i onih drugih, gubi kao simbol duhovnog, kulturnog i moralnog centra i kao mjerilo ispravnog i neispravnog, lijepog i ružnog, ljudskog i neljudskog. Kad se ovo desi, a dešava se, čovjek gubi ravnotežu i podložan je padu u svakom smislu. Razlika između one prve i ove druge krize je u tome što kod prve čovjek trpi samo na ovom prolaznom svijetu, a kod druge i na drugom, beskrajnom životu i svijetu - ahiretu. Ostaje nam nada u Allaha, dž.š., da će spasiti "obični" od "neobičnog" svijeta i vratiti mu izgubljenu ravnotežu.