Hamajlije i zapisi

Pitanje: Postoje različiti stavovi po pitanju pisanja i nošenja hamajlija zapisa. Neki ih u potpunosti zabranjuju, dok ih drugi u potpunosti odobravaju. Koji je stav ispravan?

Odgovor: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Najljepša hvala Uzvišenom na svim nimetima. Najpotpuniji salevat i selam na Miljenika Muhameda, a.s., njegovu porodicu, drugove, i sve pravovjerne. Amin. Glavni razlog zbog kojeg je došlo do oprečnosti u stavovima naše današnje uleme po ovom, kao i po mnogim drugim pitanjima, jeste taj što su dozvolili sebi da iskazuju svoja lična mišljenja i stavove, te da donose zaključke na osnovu, opet, ličnog shvatanja i razumijevanja kur’anskih ajeta i hadisa Poslanika, a.s., i da sve to pripisuju islamu i to predstavljaju kao stav islama i šerijata, a što svakako danas niko od nas nema pravo činiti.

Naša obaveza je, a i pravo, samo da prenesemo stavove islamskih priznatih učenjaka po nekom pitanju i da ukažemo na stav koji se preferira shodno vremenu i prostoru u kome živimo. Upravo, isti problem imamo i kada su u pitanju zapisi i hamajlije. Naime, jedan broj naše iskrene, ali nedovoljno upućene braće, je čuo za hadis Vjerovjesnika, a.s.:”Ko okači (znači hamajliju) počinio je širk-mnogoboštvo.”(Ahmed, Hakim) i na osnovu toga su, ne osvrćući se na stavove islamskih učenjaka i njihov komentar ovog, kao i drugih hadisa na ovu temu, zauzeli stav da su hamajlije, po islamu, najstrožije zabranjene, te da je svaka hamajlija širk, a samim tim da je mušrik onaj koji je nosi ili zapisuje.

S druge strane imamo i one koji uglavnom iz komercijalnih razloga tvrde sasvim suprotno da je svaki zapis dozvoljen, pa čak i oni na kojima imaju razni crteži, kvadrati, zvjezdice itd. Često puta se to predstavlja kao univerzalno rješenje za sve probleme i kao jedina moguća zaštita čovjeku od šejtanskih napada i došaptavanja. Međutim, ni jedno ni drugo nisu stavovi šerijata, već lični stavovi pojedinaca.

Tačno je da je gore citirani hadis vjerodostojan kod većine učenjaka, međutim, taj hadis ima svoj povod izricanja koji nam omogućuje da ga bolje razumijemo. Naime, došla je jedna grupa od deset članova kod Vjerovjesnika, a.s., da mu daju prisjegu. Vjerovjesnik, a.s., je devetoricu prihvatio, a desetog nije. Rekoše: “Zašto si njega odbio, Božiji Poslaniče?” Reče: “On ima okačenu hamajliju.” Čovjek zavuče svoju ruku i pokida je, a zatim pruži ruku dajući prisjegu Vjerovjesniku, a on prihvati i reče: ”Ko okači počinio je širk.”

Dakle, ovdje se radilo o nemuslimanima koji su došli da prihvate islam pred Vjerovjesnikom, a.s. Samim tim ono što je jedan od njih imao okačeno na svom vratu je bilo iz perioda džahilijeta, što je svakako bilo sačinjeno putem sihra ili pripisivanja Allahu, dž.š., druga, kroz upućivanje molitvi raznim njihovim, tada poznatim, kip o - v i - ma i božanstvima.

To se apsolutno ne smije porediti sa zapisom na kome su ispisani kur’anski ajeti, hadisi Vjerovjesnika, a.s., ili dove. Zbog toga su stavovi islamskih učenjaka unutar četiri mezheba po ovom pitanju skoro identični. Svi su jedinstveni da nema nikakve smetnje pisati ili nositi hamajliju koja je sačinjena od kur’anskih ajeta, hadisa Resulullaha, a.s., Allahovih lijepih imena, ili drugih dova, pod uslovom da su jasno napisane i da ne postoje nekakvi nejasni znakovi. Tako nam u hanefijskom mezhebu Ibn Abidin, jedan od imama hanefijskog mezheba, potvrdno prenosi riječi autora “Mugriba” : “Nema smetnje za zapise koji su ispisani Kur’anom ili Allahovim lijepim imenima…pokuđeni su oni zapisi koji su napisani stranim jezikom zbog mogućnosti da sadrže sihr, kufr i tome slično”.

Takođe nam potvrdno prenosi i tekst djela “Mudžteba”: “Nema smetnje da osoba koja je džunub - nečista, ili u hajzu, nosi zapise ako su ti zapisi u nečem zamotani.” U malikijskom mezhebu imamo, takođe, identičan stav. Tako u djelu ”Hasijetu-l-Adevi” stoji: “Nema smetnje za zapise koji se nose oko vrata na kojima je ispisan Kur’an, svejedno radilo se o bolesnoj ili zdravoj osobi, o nečistoj osobi ili osobi u mjesečnom ciklusu ili u postporođajnom periodu, ako je zapis zaštićen od kontakta sa nečistoćom.”

U šafijskom mezhebu u “Medžmu”, djelu Imama Nevevija, stoji: “Imam Bejheki je prenio sa vjerodostojnim lancem prenosilaca predaju od Imama Seida bin Musejiba, da je preporučivao kačenje Kur’ana oko vrata i govorio da za to nema nikakve smetnje.” Zatim nam navodi i riječi Imama Bejhekija: “Predaje u kojima stoji zabrana ili pokuđenost hamajlija se odnose na onoga koji smatra da je hamajlija ta koja liječi i ozdravljuje, kako su to činili predislamski Arapi, dok za onoga koji je okači radi bereketa nošenjem Allahovog imena na njoj, uz uvjerenost da nema toga ko može zaštiti, niti otkloniti nevolju osim Jednog i Jedinog, Allaha Svemogućeg, nema nikakve smetnje za njeno nošenje.”

Takođe, u hanbelijskom mezhebu u djelu “El- Furu”, stoji: “Dozvoljeno je okačiti ogrlicu ili hamajliju na kojoj je ispisan Kur’an ili neki drugi zikr…Ili ispisati kur’anske ajete ili druge zikrove i to okačiti bolesniku ili trudnici, ili to ispisati unutar posude, pa ih iz nje napajati.” Dakle, na osnovu prenijetih govora sva četiri mezheba, vidimo da je po ovom pitanju stav sve četiri pravne škole jedinstven, ali i pored toga, mi od strane naše “današnje uleme”, iz na početku spomenutih razloga, imamo priliku, nažalost, često puta čuti potpuno oprečne stavove po ovom pitanju. Ukratko, na osnovu svega iznijetog, da bi hamajlija bila ispravna mora ispunjavati sljedeće uslove:

1. Da je na njoj ispisan Kur’an, hadisi, Allahova lijepa imena, ili drugi zikrovi i dove.

2. Da je ispisana jasnim rukopisom, i da na njoj nema nikakvih znakova niti nejasnoća.

3. Da je zaštićena na način da ne dođe u kontakt sa nečistoćom tako što će se umotati nečim.

4. Da se nosi sa nijetom teberuka Allahovim imenom, kur’anskim ajetima i zikrom na njoj, uz uvjerenost da samo Allah daje i bolest i lijek. Uz napomenu da je zapis ove vrste samo jedno od sporednih sredstava zaštite, a da se glavna zaštita ogleda u stalnoj pokornosti Allahu, dž.š., izbjegavanju grijeha, te stalnim abdestom, i potpunom oslanjanju na Svemogućeg Gospodara svih svjetova Allaha, dž.š.

Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva svih neispravnih uvjerenja, djela, riječi i misli. Njega Jedinog molim da nam pokaže istinu istinom i podari snage da je slijedimo, a ne istinu neistinom, i podari nam snage da je se klonimo. Neka je najljepši salevat i selam na našeg miljenika Muhameda, a.s., njegovu porodicu, njegove ashabe, i sve pravovjerne do Sudnjeg dana. Amin, ja Rabbel alemin!