Vjerskim službenicima zabranjeno bavljenje politikom

Pitanje: Da li je zvanično bavljenje politikom od strane vjerskih službenika šerijatski ispravno ili nije?

Najpotpunija hvala Allahu, dž.š., najljepši salevat miljeniku Muhammedu, a.s., njegovoj porodici, drugovima, i svim pravovjernima do Sudnjega dana. Amin. Da bismo na ovo pitanje mogli doći do ispravnog odgovora moramo se ukratko osvrnuti na ulogu vjerskih službenika i islamske zajednice, uslove i okolnosti koje nas okružuju, kao i posljedice takvog čina. Kada je u pitanju uloga vjerskih službenika i islamske zajednice općenito, moramo znati da je njihova osnovna uloga, kako im i samo ime kazuje, da vode brigu o vjerskom životu svog naroda, da djeluju u pravcu afirmacije i sirenja islamskih načela i moralnih principa medju ljudima, da pojašnjavaju Islam na najljepši mogući način, i da odgajaju društvo u duhu islamskih principa, nastojeci da svojim primjerom pokažu kako se islam živi u kući, na ulici, na pijaci, na radnom mjestu, u govoru i djelu i svakom segmentu ljudskog života. Drugim rijecima da budu “nasljednici Allahovog Poslanika, a.s.”, te da svojim govorom, djelima i stanjima podsjećaju na njega. Kada su u pitanju uslovi i okolnosti koje nas okružuju, moramo imati u vidu da mi ne živimo u državi koja je ustrojena po islamskim principima i načelima, stoga je neophodno svaki šerijatski propis koji važi za islamsku državu detaljno prostudirati shodno našim okolnostima i uvjetima koji nas okružuju, pa ga tek onda prenijeti na naše društvo, u protivnom će se desiti mnogi propusti i krupne greške. Živimo kao manjina u neislamskoj državi, gdje funkcioniše višestranački politički sistem. Samim tim su i politički stavovi muslimana podijeljeni. Kod nekih po osnovi ličnog interesa, a kod nekih po osnovi iskrenog ubjeđenja koja je od tih političkih opcija najkorisnija za njih. Nažalost, to razilaženje u stavovima, koje je sasvim prirodno, posljednjih godina je poprimilo veoma ružnu dimenziju i rezultiralo mržnjom i netrpeljivošću među braćom neistomišljenicima. Imajući u vidu ove dvije činjenice: ulogu vjerskih službenika i okolnosti koje nas okružuju, možemo lakše otkriti pozitivnost ili negativnost posljedica koje će proisteći iz takvog čina, a samim tim doći i do šerijatskog statusa samog postupka.

Prvo: zvanično uključivanje vjerskih službenika u politiku ima za posljedicu preokupiranost politikom a zapostavljanje vjere.

Drugo: iz toga proizilazi napuštanje najčasnijeg amaneta i obaveze ”nasljedstva Allahovog Poslanika” i njegova zamjena za politiku.

Treće: time se omalovažava i skrnavi poziv imameta i urušava autoritet vjerskih službenika.

Četvrto: Vrši se zloupotreba vjere i islamskih institucija u lične svrhe, a one nisu ničije privatno vlasništvo, one pripadaju cijelom narodu.

Peto: islamska zajednica se spušta na ravan političke partije koja se prepire, svađa, optužuje, i koristi svim drugim prljavim sredstvima poznatim u politici, umjesto da bude ona ta koja miri, spaja, savjetuje, daleko iznad svih političkih stranaka i partija.

Šesto: islamska zajednica se, a i svi njeni službenici, na taj način konf rot i r aju sa svim svojim neistomišljenicima, u našem slučaju sa većinom svog naroda, samim time oni njima više ne mogu biti ni braća ni susjedi kako valja, a kamoli imami, efendije ili uzori.

Sedmo: šalje se veoma loša poruka građanima da je efend i j a ma v j e r a dojadila pa traže zanimaciju u n e č e m drugom “više u zbudljivijem”. Kako onda uspjeti ubjediti našu braću, sestre i sve ostale da je sreća, ljepota i blagostanje ovog i budućeg svijeta u vjeri, ako se oni koji bi trebali biti njihovi uzori tako ponašaju. Zbog ovih kao i mnogih drugih razloga nema sumnje da je zvanično uključivanje vjerskih službenika u politiku u našim okolnostima, najstrožije zabranjeno po šerijatskim pravilima. To je nešto što je potpuno jasno svakome ko je iole upućen u islamska načela i principe i nije zaslijepljen pristrasnošću i pohlepom. Većina problema našeg društva danas i potiče upravo iz priklanjanja islamske zajednice određenim političkim opcijama. Ako je samo priklanjanje i navijačko ponašanje dovelo do ovako pogubnih, već primjetnih, posljedica, kakve nas tek posljedice očekuju nakon zvaničnog uključivanja islamske zajednice i vjerskih službenika u politiku, i nakon transformacije islamske zajednice u još jednu političku partiju. Molim Allaha, dž.š., da nas počasti vjerskim službenicima čija će nas pojava podsjećati na Allaha, dž.š., Poslanika, a.s., i na budući vječni Ahiret koji nas sviju čeka. Njega Uzvišenog molim da nam podari snage da čuvamo islamsku zajednicu na zdravim osnovama, da se njome svi ponosimo, da joj pomazemo i da nam ona pomaže svima, Da sa njom sarađuju sve naše političke partije, ali da ona ne pripada ni jednoj posebno, već da pripada cijelom našem narodu, koji i jeste jedini njen vlasnik. Molim Allaha, dž.š., da nam pokaže istinu istinom i podari snage da je slijedimo, a neistinu neistinom i podari snage da je se klonimo. Neka je najljepši salevat i selam na našeg miljenika Muhameda, s.a.v.s, njegovu porodicu, njegove drugove i sve pravovjerne ljude do Sudnjeg dana. Amin.