Muslimanima najpotrebnije jedinstvo

Vjernik, musliman, Bošnjak, Sandžaklija koji živi u državi Srbiji i predvodi muslimane, čovjek koji pored svih verbalnih i fizičkih napada ne daje kompromise u vezi ustrojstva Islamske zajednice, ali je za sve ostalo spreman da razgovara. Hodžama koji hoće da se bave politikom poručuje da prvo skinu ahmediju. Ističe da mu nije potrebna podrška koja nije na osnovama vjere i vjerskog kodeksa i da za naše probleme nisu krivi drugi već mi sami zbog svoje slabosti. Ako nije na službenom putu, Reisa Zilkića možete naći u sjedištu Rijaseta u Novom Pazaru, gdje (obično sve sam) radi na nekom od projekata obrazovnih institucija. Uvijek nađe vremena da sasluša vjernike koji ga redovno posjećuju. Svojim saradnicima, u prvom planu, ističe važnost obrazovanja, pogotovo najmlađih. Bez obzira na svoje rezultate intelektualnog rada, nikada ne pokazuje superiornost i svaki trenutak koristi da nešto zapiše i nauči.

O sebi i porodici vrlo malo govori, pogotovo o teškim trenucima kroz koje je prolazio. Njegove četiri kćerke su završile fakultet, a sin mu je na pripremnim studijama za fakultet u Turskoj. Slobodno vrijeme, kao predah od putovanja i napornih sastanaka, iskoristi za svoj hobi – pčele, sa kojima se već decenijama druži. Kaže da sa pčelama odlično komunicira. Sa opaskom „pitajte me ono što ljudi hoće da znaju i bez ikakve intervencije“ za ovaj intervju, Adem ef. u nekoliko navrata ističe da nam je obaveza svima da učinimo sve kako bi došlo do toliko željenog jedinstva.

Vakat: Prije dvije godine, prihvatili ste da preuzmete odgovornost i stanete na čelo IZ-e Srbije. Bez obzira na sve kontraverze, vi ste na posljednjem Saboru potvdili povjerenje i izabrani ste da još pet godine predvodite IZ-e. Zašto ste u oktobru 2007, a i ove godine, prihvatili da vršite ovu funkciju. Koliko tu ima ličnih ambicija, a koliko lične odgovornosti i opravdanja povjerenja?

Reisu-l-ulema: Svi smo prošli kroz jedno teško i bremenito vrijeme, pa se nerado prisjećam tih dana. Moj mandat u oktobru 2007. godine je plod kompromisa Mešihata Islamske zajednice Sandžaka i srbijanskog mešihata. Ono što je mene kandidovalo na ovu funkciju je iskustvo koje sam posjedovao, kao i poznavanje institucije, pošto sam učestvovao u njenom stvaranju od inicijative, preko normativnog ustrojstva, do potpunog konstituisanja svih organa i institucija. Imajući u vidu da je tadašnje rukovodstvo Islamske zajednice potpuno privatizovalo zajednicu, ušlo u politiku, a službenike kao i druge resurse koristilo za ostvarivanje političkih ciljeva, obavezalo me je da učinim napor, zajedno sa svojim saradnicima, kolegama – imamima, kako bismo oslobodili Islamsku zajednicu ovih devijacija. Što se tiče ponovnog izbora, u dobroj mjeri mom izboru je doprinijela ustavna odredba, koja predviđa da za reisu-l-ulemu može biti biran onaj koji ima najmanje 10 godina radnog iskustva, kao i da ne može biti mlađi od 40 godina. Svakako da je presudno bilo mišljenje i volja članova Izbornog tijela. Ono što je prevagnulo da prihvatim prijedlog Mešihata Islamske zjednice Sandžaka, kao i Srbijanskog mešihata jeste činjenica da nije došlo do objedinjavanja dvije opcije u Sandžaku i da nam je obaveza svima da učinimo sve kako bi došlo do toliko željenog jedinstva. Nažalost, Bošnjaci su podijeljeni po svim pitanjima. To je odlika malih naroda, koji u prošlosti nisu imali priliku živjeti institucionalno, već su bili prinuđeni, radi sopstvenog opstanka, prihvatati različite političke i svake druge okvire. To ukorijenjeno shvatanje i uvjerenje prenijelo se i u ovo vrijeme, u kojem mi tražimo zajednički okvir koji bi bio mjera i trajni sustav našeg opstanka i prosperiteta u budućnosti. Taj vakum je dobro došao za neke pojedince da manipulišu osjećanjima ljudi na poseban, ličan način, u skladu sa svojim interesima. To je dovelo do privatizovanja zajednice i njenih institucija i otvaranje sukoba u cilju realizacije ličnoga. Danas jedan čovjek, politički kalkulant, manipuliše ljudima, njihovim vjerskim, nacionalnim osjećanjima, pa čak i krvlju šehida, ne bi li očuvao svoju privatnu imperiju. Dobri poznavaoci stanja u Sandžaku saglasni su da je on jedini remetilački faktor i prepreka ka miru. Allah, dž.š., kaže: “Ima li većih nasilnika od onih koji zabranjuju da se u džamijama Allahovo ime spominje? Takvi bi trebalo da u njih sa strahopoštovanjem ulaze. Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” Naši vjernici znaju ko im brani da slobodno ulaze u džamije, a ko je spreman da pruži ruku pomirenja.

Vakat: Ne osvrćući se na sve napade, opasnosti, kritike i dešavanja, nastavili ste sa aktivnostima i projektima. Šta ste to uradili sa čim biste mogli da se pohvalite, šta sebi zamjerate (za protekli period) i šta su vam projekti i prioriteti u cjelokupnoj infrastrukturnoj i institucionalnoj izradnji Islamske zajednice?

Reisu-l-ulema: Ono čime se ponosim jeste stepen jedinstva koji vlada u zajednici. Ni klevete, laži, fizički i verbalni napadi na imame, članove njihovih porodica, prijatelje, rodbinu nisu ih pokolebali da grade nove odnose u zajednici, grade instituciju na zdravim kolektivnim osnovama. Tokom ove dvije i po godine, i pored smetnji od strane lokalnih samouprava, mi smo izgradili džamiju na Ćeremidžinici i Bajevici u Novom Pazaru, poslovno-stambeni centar u Tutinu, obdanište u Sjenici od 1080 m2, džamije u Borči, Smederevu, Orašu, Mitrovi. Otvorili smo žensku medresu u Prijepolju, mušku u Novom Pazaru. Otvorili smo obdaništa u Novom Pazaru i Tutinu. Ono što je propust u dvoipogodišnjem radu je što nije počela sa radom Islamska akademija. To će biti prvi zadatak koji ćemo realizovati, uz Božiju pomoć, u ovoj godini. Drugi zadatak je reforma obrazovnih ustanova. To podrazumijeva gradnju novih škola, obdaništa, kao i promjenu karaktera i forme obrazovnog sistema.

Vakat: Država je izvršila registraciju „obje“ islamske zajednice. Da li mogu u Srbiji da postoje dvije islamske zajednice. Da li je Vlada Srbije ta koja treba da riješi status Islamske zajednice?

Reisu-l-ulema: Ljudi koji su vodili ministarstvo 2007. godine, suprotno Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama, upisali su obje zajednice i time legalizovali paralelizam. Takvo stanje je neodrživo sa zakonskog stanovišta, a i stanovišta islama. Svakako da grešku mogu i trebaju ispraviti oni koji su je počinili. Potrebno je vratiti stanje u okvire Zakona, a to mogu oni koji su obavezni provoditi taj Zakon. Kad je u pitanju ustrojstvo Islamske zajednice, nismo spremni ni na kakve kompromise. Po svakom drugom pitanju smo otvoreni za razgovor.

Vakat: Obični građani-vjernici bili su zgranuti činjenicom da se u nemilim događajima u vezi previranja u Islamskoj zajenici potezalo čak i za oružjem. Šta se to desilo odjednom u sandžačkim džamijama?

Reisu-l-ulema: Kada oni koji su na čelu institucije ne raspolažu vjerskim i moralnim svojstvima, a u nedostatku argumentacije, pribjegavaju nasilničkim metodama kako bi ostvarili svoje bolesne ambicije i ciljeve. Takvi su neodgovorni. Oni su širili priču da je ugrožen islam, da Bošnjacima prijeti opasnost nestanka sa ovih prostora, te da su oni jedini njegovi spasioci. Ako krivotvore hadise i šerijatske stavove donose na osnovu svoga mišljenja, proglašavajući džihad i pozivajući se na Bedr, šireći mržnju, laži, klevetu, za očekivanje je da izmanipulisani vjernici budu spremni na najradikalnije poteze. Također, mnogi su ucijenjeni medresom, fakultetom, univerzitetom i istjerivanjem sa istih.

Vakat: Pored svih napada, kritika i uvreda, tražili ste razgovore i pozivali na jedinstvo. Druga strana vas optužuje da radite za bezbjedonosne službe, nazivajući vas čak i izdajnikom, srpskim reisom i državnim plaćenikom, otpadnikom itd. Šta je vaš uvjerljivi odgovor na sve to?

Reisu-l-ulema: Ne dotiču me takve priče tim prije ako dolaze od ljudi kojima stavovi Kur’ana i hadisa nisu sveti. Ja sam za svoj rad odgovoran onom tijelu koje mi je povjerilo ovu dužnost, a o namjerana, ciljevima, djelima najbolje je upoznat Onaj koji sve zna i sve vidi. Meni je važno kakav je moj status kod Boga, a ne kod ljudi. Ja sam vjernik, musliman, Bošnjak, Sandžaklija koji živi u državi Srbiji i predvodim muslimane koji žive u toj državi. Sve drugo govori o onima koji se ne bave sobom već mnome.

Vakat: S jedne strane vas optužuju da štitite interse države Srbije (zalažete se za djelovanje IZ-e na teritoriji cijele države i niste dio Rijaset IZ-e BiH). Ista strana pokazuje prisne odnose sa predstavnicima Vlade Srbije (primjer posjete ministra policije Dačića). Kako sad to! Ko za koga navija u ovoj igri i ko koga podržava? Da li ovdje može da se podvuče jasna crta? Kad smo kod podrške države, a ona se pored podrške u javnosti odslikava i u materijalnoj podršci, koliko je država vama dala novca i za šta?

Reisu-l-ulema: Ja sam, prije svega, obavezan da štitim interese muslimana u Srbiji, a oni nisu svi Bošnjaci. U Srbiji žive muslimani sedam različitih nacija. Bošnjaci koji žive u Sandžaku čine 33% od ukupnog broja muslimana u Srbiji. Ko ima pravo da veže Islamsku zajednicu Srbije za Islamsku zajednicu BiH ako ima za činjenicu ove podatke. Ovo nije Bošnjačka Islamska zajednica. Uostalom, kad su formirane islamske zajednice u drugim republikama bivše Jugoslavije, uzet je standard po kome će se Islamska zajednica u svojoj državi autonomno organizovati. Jedini izuzetak čini Srbija, gdje će se formirati zajednice po nacionalnom ili političkom kriteriju. To nije dobro za Islamsku zajednicu, a ni za državu Srbiju. Braneći interese Islamske zajednice ja ne branim državu, uostalom, od koga i zašto bih je branio? Svojim stavovima, koji imaju duboko uporište u učenju islama, ja, zapravo, želim stvoriti dobre pretpostavke za normalan život muslimana i dobre odnose sa drugima sa kojima žive. Ako ocjenjujete ko ima podršku države, onda to morate mjeriti na osnovu činjenica, a one su sljedeće: Ministarstvo prosvjete je prihvatilo, shodno Zakonu o obrazovanju, naš spisak vjeroučitelja, ali, kršeći svoj Zakon, dozvolilo je vjeroučiteljima druge strane da izvode nastavu. Osim nekorektnog odnosa, takvo ponašanje doprinijelo je sukobima, pa čak da se nastava ne izvodi, što je zašlo u sferu kršenja prava na obrazovanje. Ministarstvo vjera je u 2009. godini drugoj strani dalo 22 miliona dinara, Beogradu 6,8 miliona, a nama 2,8 milona i to 2 miliona za medresu u Tutinu i 800.000 hiljada za Nur-džamiju u Sjenici. To isto ministarstvo je napravilo grešku upisom u registar druge strane mimo Zakona, a da to do današnjeg dana nije ispravilo iz razloga što ne postoji politička volja. Ova volja je direktno na strani Islamske zajednice u Srbiji, a protiv nas. Ne bih da ulazim u motive i namjere posjeta pojedinih ministara i državnih činovnika drugoj strani, ali bih podsjetio da su najviši državni funkcioneri bili u toj zajednici, dok kod mene ni jedan nije došao. Da li može da se podvuče crta? Ako je političari podvlače, sigurno ne. A, nažalost, oni su ti od kojih se očekuje da je podvuku. Ono što znam je da ćemo tu crtu tražiti na sudu najprije kod nas, a potom u Strazburu. Ako je neko mislio da ćemo samo ćutati i trpjeti, loše je procijenio. Svim demokratskim sredstvima ćemo štiti svoja prava i ne tiče nas se kako će to ko shvatiti.

Vakat: Kako urediti odnose sa državom? Je l‘treba da konstantno napadate državu da biste dobili podršku većine vjernika u Sandžaku ili...?

Reisu-l-ulema: Nažalost. odnos državnih organa prema nama i drugoj strani zavisio je od retorike kojom smo se služili. Profitirali su oni koji su širili govor mržnje i posjedovali konfliktni kapacitet, jer se, plašeći „kritične mase“, njima udovoljavalo, čak i po cijeni „kršenje Zakona“. Ja želim odnose sa državom na bazi Zakona i jednakopravnosti sa svima. Nisam sklon slati zapaljive riječi koje će se sutra obijati o glavu vjernika i koje će stvarati predrasude o njima. Ja imam većinu vjernika, koja nije upitna. Nije mi potrebna podrška koja nije na osnovama vjere i vjerskog kodeksa. Za naše probleme nisu krivi drugi, već mi sami zbog slabosti svoje. Jaki se uvažavaju i poštuju, a slabi se sažaljevaju i ignorišu.

Vakat: “Hodže ne treba da se bave politikom“ - stav je koji je prisutan kod našeg naroda. Da li je politika sve ovo i proizvela? Kako joj se oduprijeti?

Reisu-l-ulema: Naš narod je živio 50 godina bez prava i mogućnosti da se bavi politikom i utiče na svoju sudbinu. U eri demokratije idemo u drugu krajnost - da treba svi da se bavimo politikom. Neprihvatljivo je za službena lica Islamske zajednice bavljenje politikom. Vrijeme u kojem su se sa mimbera čitali politički pamfleti i poruke je za nama i više se nikada neće ponoviti. Demokratsko je pravo da se svaki čovjek, shodno svojim afinitetima i shvatanjima, bavi politikom. Ako to želi vjersko lice, mora skinuti uniformu, pa neka izvoli na politički teren. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kaže “da je svaki čovjek pastir svoga stada i da je odgovoran za svoje stado“. Držeći se ovog principa, mi se možemo oduprijeti miješanju politike.

Vakat: U svojim obraćanjima često spominjete i medijksu blokadu, pogotovo u Novom Pazaru. Priredili ste prijem za novinare, pa čak, abolirajući ih, uručili i zahvalnice nekim kolegama koji se ne mogu pohvaliti za svoj rad iz devedesetih. Kakav je vaš odnos sa medijima i da li će se i u ovom listu dešavati da ima, recimo, tridesetak vaših slika?

Reisu-l-ulema: Svi pozvani su u toku dvije i po godine objektivno izvještavali o događanjima u Islamskoj zajednici. Nerijetko su bili izloženi riziku poput onog na temeljima medrese u Tutinu. Oni koji nisu bili korektni nisu ni pozvani. Što se tiče medijske blokade, ona se odnosi na lokalne i regionalne medije. Tu posebno želim istaći Regionalnu televiziju i TV Jedinstvo. Protuzakonito je i suprotno kodeksu profesije da se jednoj zajednici ustupi 5-6 sati prostora dnevno da iznosi laži, klevete, uvrede, širi mržnju, netrpeljivost, promoviše privatne firme i privatnu Islamsku zajednicu, koja se koristi kao privatna firma, a drugoj ni jedan sekund. No, i to govori o odnosu države prema nama, odnosno toj zajednici.

Vakat: Koliko ste u kontaktu sa vjernicima i džematima? Šta njih tišti, koliko vam se često obraćaju i šta traže od vas?

Reisu-l-ulema: U stalnom sam kontaktu sa džematlijama. Najviše ih boli nejedinstvo i podjela. I pored teškog ekonomskog stanja, podjele im stvaraju probleme koji za posljedicu imaju kidanje rodbinskih, prijateljskih, tazbinskih, komšijskih, pa čak i bratskih veza. Svi oni priželjkuju da se prevaziđe trenutno stanje i dođe do pomirenja.

Vakat: Često ste u kontaktu i sa predstvanicima stranih država i međunarodnih organizacija. Turska je izrazila jasnu podršku ovom ustrojstvu IZ-e Srbije, što je u februarskom izdanju za Evropu pokazano i u glasilu „Diyanet“- zvaničnom glasilu Direkcije za vjerske poslove pri Vladi R. Turske. Zašto je Turska zauzela ovakav stav i kakva su očekivanja u smislu jedinstva IZ-e na tertoriji Srbije i njihove podrške?

Reisu-l-ulema: Turska je 700 godina nosila bajrak islama i hilafeta. Stoga je ona najpozvanija da se interesuje za stanje muslimana u svijetu, a posebno na Balkanu. Otuda i njeno interesovanje za stanje u Islamskoj zajednici. Turska dobro zna da je važeće pravilo za osamostaljivanje članica jedinstvene islamske zajednice SFR Jugoslavije primijenjeno u svim slučajevima osim u slučaju Srbije. Iz principijelnih razloga ona podržava koncept ustrojstva Islamske zajednice koji mi zastupamo. Uostalom, nigdje u svijetu ne postoji nacionalna Islamska zajednica niti zajednica koja ima centar u drugoj državi. Turska sa žaljenjem gleda na naše podjele. Polazeći od islamskog stava da su vjernici braća, ona samo želi da braća žive istinskim bratskim životom. U slučaju Sandžaka, to je još dublje, pošto se radi o jednoj naciji - Bošnjacima. Njihova podrška zavisiće od naše želje za pomirenjem i naše odgovornosti za trenutnim stanjem.

Vakat: Kakva je saradnja sa islamskim zajednicama koje su nastale na prostorima bivše SFRJ?

Reisu-l-ulema: Islamska zajednica Srbije, i ja lično, ima dobru saradnju sa svim islamskim zajednicama u okruženju, osim sa Islamskom zajednicom u BiH. Nažalost, sa ovom islamskom zajednicom nema institucionalne saradnje. Naša je želja da se što prije uspostavi kontakt i ostvari saradnja. Posebno je važno da Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, kojeg čine Bošnjaci, ostvari tu saradnju, jer ih spajaju, pored vjerskih, i nacionalni interesi. To je predviđeno Statutom Islamske zajednice Sandžaka, čl. 9, ali, nažalost, druga strana nije iskazala volju.