"Poklonite se Ademu" - 8. dio

I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. "Zar vam to drvo nisam zabranio?!"- zovnu ih Gospodar njihov - "i rekao vam; 'šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'" "Gospodaru naš", - rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." "Izlazite!"- reče On - "jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti"- reče On. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju." (Al-A'raf:11-27) "A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio. A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" - svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio. "O Ademe"- rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz dženneta, pa da se onda mučiš. U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti ni žegu osjetiti." Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?" I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. "Izlazite iz njega svi"- reče On -, "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. "Gospodaru moj,"- reći će - "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?" "Evo zašto"- reći će On: "dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen." I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna." (Ta Ha:115-127) "A kad rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!"- oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!"- rekosmo Mi -"jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!" I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili - ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici džehennema; u njemu će vječno ostati." (Al-Bakara: 34-39)

Prvo domaćinstvo na Zemlji Jedna od kušnji koju su Adem, alejhisselam, i hazreti Hava sami sebi donijeli svojim nepromišljenim postupkom bila je sadržana u tome da su njih dvoje po silasku na planetu Zemlju bili izvijesno vrijeme razdvojeni. Različita su predanja o tome gdje su spušteni. Tako nam neka kazuju da je Adem, alejhisselam, prvo bio spušten na ostrvu Cejlon (Šri Lanka), neka spominju Indiju (što može biti u skladu sa prvim mišljenjem jer je Šri Lanka locirana veoma blizu indijskog potkontinenta), a prisutna su i kazivanja da je Adem, alejhisselam, odmah spušten u područje Meke. Što se hazreti Have tiče prenosi se da je ona spuštena na obali Crvenog mora u području današnje Džede. Postoje i predaje prema kojima su Adem, alejhisselam, i hazreti Hava zajedno spušteni u Meki, ali se predanja koja govore o njegovom spuštanju u Indiji, odnosno Šri Lanki, a njezinom u Džedi doimaju uvjerljivijim, pa smo i mi skloniji tom stavu, a dragi Allah najbolje zna.

Predanja nam dalje kazuju da su se njih dvoje, nakon isteka perioda razdvojenosti, Allahovom milošću sastali na visoravni Arefat, na jednom brdašcu na tom platou koje je baš zbog tog susreta nazvano Džebelu Rahmet (Brdo milosti), da bi se tako napravio trajni podsjetnik na izuzetnu milost Svemilosnoga, Samilosnoga koji je učinio da se razdvojena srca tu ponovo susretnu. U današnje doba spomen znak ovoga susreta je bijeli obelisk koji se uzdiže na vrhu Brda milosti na Arefatu. Vidimo, dakle, da je prvo zajedničko boravište Adema, alejhisselam, i hazreti Have na Zemlji bilo područje Meke. Koliko su oni tu ostali nije nam poznato, ali je logično pretpostaviti da su odatle, nakon izvjesnog vremena, odselili u potrazi za mjestom koje nudi bolje uslove za život, a dragi Allah najbolje zna.

U islamskoj literaturi prisutne su predaje da je Adem, alejhisselam, u dolini Meke sagradio prvu Kabu koja je kasnije bila uništena u potopu. Prisutne su i predaje da je Nebeska Kaba (Bejtul-ma'mur) u doba Adema, alejhisselam, bila locirana u Meki, a da je neposredno pred potop podignuta na svoje današnje nebesko odredište. Dragi Allah najbolje zna kako je doista bilo, a znano je da u Meki u doba Ibrahima, alejhisselam, nije bilo nikakvoga objekta i da današnja Kaba stoji na temeljima koje su postavili Ibrahim i Ismail, alejhimesselam.

Boravak na Zemlji za Adema, alejhisselam, i hazreti Havu nosio je, dakako, mnoge neugodnosti u poređenju sa idiličnim džennetskim životom, a najverovatnije ona koju su najviše osjećali bila je činjenica da su sada za opskrbu morali mukotrpno raditi. Naravno, milošću dragoga Allaha njih dvoje, i čitavo njihovo potomstvo, nadahnuti su i poučeni kako da koriste zemaljske resurse i radom ih oblikuju prema svojim potrebama: "Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo." (Ta Ha: 50)

Predanja nam kazuju da Adem, alejhisselam, i hazreti Hava nisu imali spolnih odnosa u Džennetu, ali je sa njihovim silaskom na Zemlju došlo vrijeme za dolazak prvih njihovih potomaka. Tako su njih dvoje bili upućeni kako da dijele bračnu postelju i počeše dobivati potomke: "On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drûgu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruješ zdrava potomka, bićemo, zaista zahvalni!" (Al-A'raf:189)

Tako je započeo hod ljudske civilizacije po svim stazama života na ovome svijetu, stazama raznoraznih iskušenja kojima čovjek treba da potvrdi prihvaćeni emanet vjere. A na istinu da se sve raznolikosti ljudske zajednice oličene kroz rase, jezike i kulture susreću u jednom ishodištu, u porodici Adema, alejhisselam, i hazreti Have; te da su zato svi ljudi na Zemlji u rodbinskom odnosu čiju svetost su dužni čuvati i biti svjesni da jedni nisu bolji od drugih ni po čemu drugom osim po pobožnosti, jasno ukazuju riječi plemenite Objave: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s Imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (An-Nisa: 1) "O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa." (Al- Hudžurat:13)

Da bi uputa stigla do svih ljudi od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s. Uzvišeni je slao mnoge poslanike (čiji broj samo Allah, dž.š., zna), da opominju ljude na obavezu vjerovanja, da ljude odvrate od stranputice i mnogoboštva. Upravo preko svojih vjerovjesnika Uzvišeni Allah je obavijestio ljude o Islamu i rekao im je: "To je Moja vjera i nemojte željeti osim nje, jer je Ja neću primiti". Gospodar nam je takođe preko svojih vjerovjesnika poručio: "Islam je da se predaš Meni i kada sudim za tebe i protiv tebe." Možda će se neko od nas zapitati: Kako da ti se predam, moj Bože? Gospodar kaže: "Ne suprotstavljaj Mi se svojim mišljenjem i ne traži sebi dokaz za Moju istinu, jer tvoj te nefs Mojoj Istini nikada neće uputiti, niti je dobrovoljno držati."

nastaviće se...