Beskrajna milost dragoga Allaha, koju je On, Svemilosni, Samilosni, uzdigao, kako nam to poznati hadis kudsi jasno kazuje, iznad Svoje srdžbe i učinio da ju ona prevladava, nepresušno je utočište svim iskrenim pokajnicima bez obzira na veličinu i težinu grijeha i zlodjela koje su počinili. Nema tog grijeha niti zlodjela koje neće biti oprošteno onome ko se prije vlastite smrti i prije nastupa Sudnjega dana pokaje i povrati na Pravi put. Ali, dakako, to pokajanje mora biti iskreno – što znači da se odmah mora potpuno ostaviti griješenje sa čvrstom i odlučnom namjerom da se nevaljalštini više nikad neće vratiti i mora se iskreno i predano povratiti na put iskrene vjere, put istinske predanosti dragome Bogu (islam): "... I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati." (Az- Zumar, 54-55)
Adem, alejhisselam, i hazreti Hava su krenuli putem pokajanja i tako uspjeli ponovo steći ljubav dragoga Allaha Koji im je, hvaljen neka je, oprostio grijeh, dok je prokleti Iblis krenuo putem oholosti, inata i istrajavanja u grijehu čime je sam sebe bacio u prokletstvo i potpunu propast. Nakon oprosta dragi Allah je Adema, alejhisselam, učinio prvim od Svojih poslanika i vjerovjesnika njegovim potomcima: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati." (Al-Baqarah, 37-39)
Vidimo da Adem, alejhisselam, zajedno sa svojom ženom hazreti Havom i njihovim čitavim potomstvom, nije nakon oprosta vraćen u Džennet, već je privremeno ostao na Zemlji, ali ne više po kazni, već u funkciji vjerovjesništva i obavljanja Allahovoga namjesništva na toj planeti. I Iblis prokleti je ostao na Zemlji, budući da mu je sve do Sudnjega dana dato pravo da Ademove, alejhisselam, potomke poziva na krivi put. Tako će biti sve dok drama ovoga svijeta, proces kušnje koliko će čovjek i kako ispuniti svoj emanet vjere koji je lahkomisleno u praiskonu prihvatio, na planeti Zemlji ne dosegnu puninu svoje zbilje.
Kur'an Časni nam o svemu ovome jasno kazuje: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!"; i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. "Zašto se nisi poklonio kad Sam ti naredio?"; upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače"; odgovori on. "E, onda izlazi iz Dženneta", reče On, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!" "Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!"; zamoli on. "Daje ti se vremena!"; reče On. "E, zašto si odredio pa sam u zabludu pao", reče, "kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!" "Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!"; reče On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti! A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!" I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše.
"Zar vam to drvo nisam zabranio?!"; zovnu ih Gospodar njihov, "i rekao vam: 'šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'" "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." "Izlazite", reče On, "jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti"; reče On. O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju." (Al-A'raf, 11-27)
"A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio. A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio. "O, Ademe", rekli smo, "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti." Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O, Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?" I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio. "Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. "Gospodaru moj", reći će, "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?" "Evo zašto", reći će On, "dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen." I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna." (Taha, 115-127)
"A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!"; oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. I Mi rekosmo: "O, Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!"; rekosmo Mi, "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!" I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati." (Al-Baqarah, 34-39)
Vidimo da Adem, alejhisselam, zajedno sa svojom ženom hazreti Havom i njihovim čitavim potomstvom, nije nakon oprosta vraćen u Džennet, već je privremeno ostao na Zemlji, ali ne više po kazni, već u funkciji vjerovjesništva i obavljanja Allahovoga namjesništva na toj planeti. I Iblis prokleti je ostao na Zemlji, budući da mu je sve do Sudnjega dana dato pravo da Ademove, alejhisselam, potomke poziva na krivi put. Tako drama ovoga svijeta, proces kušnje koliko će čovjek i kako ispuniti svoj emanet vjere koji je olahko u praiskonu prihvatio, na planeti Zemlji dosegnu puninu svoje zbilje.
Kur'an časni nam o svemu ovome jasno kazuje: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!"; i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?"; upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače"; odgovori on. "E onda izlazi iz Dženneta", reče On, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!" "Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!"; zamoli on. "Daje ti se vremena!"; reče On. "E zato što si odredio pa sam u zabludu pao", reče, "kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!" "Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!"; reče On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!
A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!" I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!"...
(nastaviće se)
