Propast onima koji krivo mjere

Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar - zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići. (El-Mutaffifun, 1-6)

Ovi ajeti objavljeni su po dolasku Božijeg Poslanika u Medinu, čiji su stanovnici zakidali druge pri mjerenju, a sebi su, kada su kupovali od drugih, uzimali punu mjeru. Suddi kaže: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu našao je čovjeka zvanog Ebu Džuhejne, koji je imao dvije vage (mjere); sa jednom bi vagao kada bi kupovao, a sa drugom bi vagao kada bi prodavao, pa je Allah, dž.š., objavio ovaj, citirani, ajet.“ (El-Kebair, str. 225)

Mufessiri se slažu u mišljenju da se prvim ajetom ove sure objavljuje rat onima koji pri mjerenju zakidaju (el-mutaffifun), najavljujući im propast, a drugi i treći ajet daju dodatna pojašnjenja o tome ko su al-mutaffifun. To su oni koji kad kupuju od drugih, strogo paze da mjera bude puna, ali kad drugima prodaju, još strožije paze da ih što više zakinu. Es-Sabuni govori o čovjeku kao stvorenju sa dva aršina, jednim za se, a drugim za druge ljude.

Šuajb, a.s., bio je poslan narodu Medjena, koji je bio poznat po zakidanju u mjerenju na litru i na kantaru. Nikako se nije htio odreći tih ružnih adeta, te ga je Uzvišeni Allah uništio strašnim glasom. Naredni ajeti izražavaju zapitanost i čuđenje nad postupcima tih ljudi: “A zar ne misle oni da će proživljeni biti na Dan veliki, na dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići.” Ponašaju se tako kao da se proživljenje neće desiti, kao da neće ustati iz svojih grobova i stati pognute glave pred najmudrijeg Suca i polagati račun za čak i ona djela velika kao zrno gorušice. Abdullah ibn Omer, r.a., bi prolazio pored trgovaca i govorio im: “Bojte se Allaha i pravilno vagajte, jer zaista oni koji budu zakidali na vagi će biti zaustavljeni na Sudnjem danu, a znoj će im doticati do ušiju.“

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., Bešir el-Gaffariju rekao: “Kako ćeš se držati na Dan u kome će ljudi, pred Gospodarem svjetova, nepomični stajati tri stotine godina, kako ih vi na Ovom svijetu računate, u kojima im neće dolaziti nikakva vijest s neba, niti će im šta biti naređivano?“ Bešir je odgovorio: “Od Allaha se pomoć traži!“ Na ovo je Poslanik rekao: “Kada legneš u postelju, traži od Allaha da te sačuva nevolja Sudnjeg dana i lošeg polaganja računa.“ (Buhari i Muslim)

U svom tefsiru Sejjid Kutb tretira sociološko-ekonomsko-moralni aspekt krivog mjerenja. On najprije analizira mekkansko društvo u vrijeme kada Allahova Objava počinje svoj povijesni hod. S obzirom da je Mekka bila trgovačko središte, trgovci su bili najbogatiji sloj društva, a najveći među njima poticali su iz redova najvišeg mekkanskog plemstva. Oni su u svojim rukama držali monopol političke i ekonomske vlasti i diktirali su uvjete poslovanja, naravno, u skladu sa vlastitim interesima, iskorištavajući i uništavajući sve koji nisu mogli izdržati konkurenciju. Svi oblici lihvarstva, zelenaštva, prevara i pronevjera raznih vrsta bili su prisutni. Štaviše, to je predstavljalo princip poslovanja: imati što više, a na koji način - nije važno.

Nova vjera nije tražila samo deklarativno izjašnjenje o prihvatanju njenog učenja u kelime-i-šehadetu, ona, prije svega, zahtijeva korjenite promjene u mekkanskom društvu, ona daje sasvim novu koncepciju vjersko-moralnih, imovinsko-pravnih i drugih odnosa na kojima se temelji društveni život. Upravo to je, po Kutbu, primaran razlog pobune mekkanskih prvaka protiv nove vjere, koja uči da čovjek ima pravo samo na onaj imetak koji poštenim radom stekne, bez prisvajanja tuđe imovine na nepošten način, a naučava, također, da u imecima bogatih ima udio za one koji ne mogu sami zaraditi za život. Allah, dž.š., postavio je pravednost kao princip međuljudskih odnosa koji se ne smije zanemarivati. Krivo mjerenje je atak na ljudska prava i pravednost, a to je neoprostiv grijeh. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Kad god se u nekom narodu pojavilo varanje, Allah je u njihova srca ubacio strah. Kad god se u nekom narodu raširi blud, u tom narodu povećala se smrtnost. Kad god neki narod počne zakidati na litru i vagi, Allah im prekine nafaku. U kojem god se narodu ne sudi po pravdi, proširi se u njemu ubistvo. I koji god narod pronevjeri obećanje (ugovor), Allah će mu dati da ga neprijatelj pokori.“ (Taberani)