Oni koji nisu na gubitku

Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 1-4)

Ko su ljudi koji nisu na gubitku? Nisu na gubitku oni kod kojih se nalaze četiri osobine: iman, dobročinstvo, preporučivanje istine i preporučivanje strpljenja.

IMAN. Različito su islamski učenjaci definisali riječ iman. Neki kažu da je iman priznanje (ikrar) jezikom (Murdžije i Kerramije), drugi kažu da je iman priznanje jezikom i potvrda (tasdik) srcem (Fahr el- Islam Pezdevi, Serahsi), treći, opet, smatraju da je iman samo potvrda srcem, dok ima i onih koji kažu da iman podrazumijeva priznavanje jezikom, potvrđivanje srcem i djela (Mu’tezile, Haridžije).

Prema većini sljedbenika Ehlu sunneta, iman je potvrda srcem, a to podrazumijeva vjerovanje u Allaha, meleke Njegove, Njegove knjige, Njegove Poslnike i Sudnji dan i Njegovo određenje dobra i zla; znači potvrđivanje svega onoga o čemu nas je obavijestio Njegov Poslanik, s.a.v.s. Upravo u ovom ajetu se misli na vjerovanje srcem u spomenuto, jer se “dobra djela“ ionako spominju odvojeno.

DOBRA DJELA. Drugo svojstvo onih koji su izuzeti od propasti jeste da svoj iman dokazuju i kroz djelo. U Kur’anu se na 52 mjesta spominje riječ iman zajedno sa dobrim djelima. Ova činjenica najupečatljivije govori o nužnosti povezanosti imana sa činjenjem dobrih djela. Iman i dobra djela idu zajedno; niti iman bez dobrih djela garantuje čovjeku spas, niti dobra djela bez imana garantuju čovjeku spas na Sudnjem danu. Zato gdje god se u Kur’anu spomenu dobra djela bez riječi iman, Allaha, dž.š., ne garantuje nagradu za ta dobra djela. Znači, bez imana ili vjere u Allaha, dž.š., nikakvo dobro djelo neće koristiti na Sudnjem danu. Zato se u ajetima prvo spominje iman, pa onda dobra djela.

PREPORUČIVANJE ISTINE. To podrazumijeva naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Ako u društvu ne postoje takvi, to društvo će doživjeti propast. Čak će tu propast, zajedno sa grješnicima, doživjeti i oni koji su šutjeli i nisu sprječavali grješnike u njihovom griješenju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nema nijednog naroda u kojem se čine grijesi i u kojem su oni koji ne griješe brojniji i jači, ali ne čine ništa da uklone zlo, a da ih Allah neće sve zajedno kazniti Svojom kaznom.” (Ebu Davud)

PREPORUČIVANJE STRPLJIVOSTI. Uzvišeni je učinio strpljivost jednom od četiri osnove ljudskog uspjeha kako na ovom, tako i na onom svijetu. Ovdje je preporučivanje strpljivosti navedeno uz preporučivanje Istine, kako bi se ukazalo ne tegobe pri preporučivanju Istine. Jer put Istine zastrt je trnjem, pa je neophodno da se onaj ko sebe stavi u službu njenog propagiranja „naoruža“ strpljivošću na putu protiv snage koja vodi u zabludu. Bez strpljivosti, Istina neće pobijediti, i neće u Zajednici preporučivanje istine uroditi plodom ako se uz to ne preporučuje strpljivost. Strpljivost je ovdje, kao što imam Ali kaže: “Sablja koja ne odskače, jahaća životinja koja ne posrće, svjetlost koja ne gasne“ i ono što se kaže u hadisu: “Strpljenje je svjetlost“ (Muslim). To je tajna preporučivanja strpljivosti sa preporučivanjem Istine u suri El-Asr. Istina ne može opstati bez strpljivosti, i to je tajna onoga što je Allah, dž.š., naveo jezikom Lukmana, a.s., koji je, nakon što je svom sinu naredio da naređuje dobro i sprječava od zla, preporučio mu strpljivost nad onim što ga snalazi, nad prvokacijama i iskušenjima koja ga snalaze. U Kur’anu stoji: O sinko moj! Namaz klanjaj i dobročinstvo naređuj, a od zla odvraćaj i u svemu što te zadesi, ti se strpi! Doista, takve su stvari dužnosti! (Lukman, 17)

Kao da mu kaže: Kad već pozivaš ljude ka dobru, naređuješ im dobročinstvo, a od zlih odvraćaš, onda se navikni da podnosiš teškoće koje će ti stvarati i na zlostavljanja koja dolaze, jer su oni protivnici onima koji naređuju dobročinstvo, koje je za njih teško jer ih odvraća od zla, koje je njima omiljeno. Ono čime se ovdje ističe strpljivost jeste ponavljanje izraza “preporučiti“ (oni koji preporučuju istinu i oni koji preporučuju strpljivost). Kur’an se ne zadovoljava samo time da navede strpljivost uz Istinu, jer Kur’an želi ukazati na njegov visok položaj i samostalnu ulogu i zaslužuje da se spomene kao samostalna cjelina, a ne kao ogranak.