Oni koji po zemlji mirno hodaju

„Robovi Milostivog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir s vama“. (El-Furkan, 63)

U okviru ovog ajeta prikazano nam je jedno od svojstava robova Milostivog: "Oni koji po Zemlji mirno hodaju." Možda će neko upitati kakve veze ima vjera sa hodanjem? Upravo, ono je odraz mentaliteta i morala onoga koji hoda. Oholi i nasilni ljudi imaju svojstveno hodanje, a skrušeni vjernici imaju sebi svojstveno hodanje. Oni hodaju spokojno i uljudno.

Kod njih nema oholosti, niti silništva. Oni se ni nad kim ne nadvisuju. Poslanik, a.s., je na to i te kako upozorio, rekavši:"Ko sebe uzdiže i hoda nadmeno, srest će Allaha, a On će biti na njega srdit." Isto tako, na Sudnjem danu, kako kaže Poslanik, a.s., oni koji su se oholili u hodu i uzdizali nad drugima, biće proživljeni mali kao mrvice u obliku ljudi, pa će ih narod gaziti. Neki čovjek je vidio drugog čovjeka kako se na svome konju oholi za vrijeme obavljanja hadža, a njegove sluge razgone narod ispred njega..

Nakon toga on je tog istog čovjeka vidio u Bagdadu kako bos, čupav i zapušten hoda, pa ga je upitao: "Šta je bilo s tobom?" On mu odgovori: "Ja sam se na mjestu gdje ljudi trebaju biti skromni oholio i uzdizao, pa me je Allah, na mjestu gdje se ljudi uzdižu ponizio." Inače El-muhtal je onaj koji demonstrira tragove oholosti u djelima i pokretima, a El-fehur je onaj koji manifestira tragove svoje oholosti u riječima. Pravi vjernici ne hodaju umišljajući: "O Zemljo, rascijepi se jer ja nad tobom hodam!" Ne, oni hodaju i poistovjećuju se sa onima koji znaju da su iz zemlje izašli i da se u nju vraćaju.

Mudri Lukman savjetuje svoga sina i kaže mu: "I po zemlji ne hodaj nadmeno, jer Allah ne voli gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, u govoru ne budi grlat ta najneprijatniji glas je revanje magrca." (Lukman, 18-19) " U hodu budi odmjeren," po Ibn Kesiru znači kada hodaš nemoj to činiti ni previše sporo a ni previše brzo, neka to bude između i odmjereno.

Prenosi se da je Aiša, r.a., vidjela jednog čovjeka kako hoda oborene, pognute glave i polahko, kao da će sad umrijeti, pa je upitala: "Šta je s ovim, zašto hoda ovako?" Odgovorili su joj: "On je veliki karija." Pa je rekla: "Omer je bio bolji karija od njega, a kada je hodao, hodao je brzo, kad je govorio, govorio je je razgovjetno, a kada je udarao, udarao je da boli."

Također se prenosi da je Omer, r.a., vidio čovjeka koji se pretvarao da je veliki pobožnjak i asketa, hodajući ponizno i polahko, pa mu je rekao: "Ne usmrćuj nam vjeru, Allah te usmrtio." Poslanik, a.s., bi hodao, kako nam prenosi Alija, r.a., odmjereno, isto kao kad bi silazio sa visine na niže, a to je hod odlučnih, odvažnih i hrabrih ljudi, kako nam to Ibn Kajjim veli. Hakim bilježi sahih hadis: "Dok bi hodao, Poslanik, a.s., nije se osvrtao na strane." Nije lijepo da musliman dok hoda šara očima tamo i ovamo po ulici, jer možda će pogledati u nešto što će njega, ili nekog drugog dovesti u nezgodnu situaciju.

Ulema slikovito opisuje kako treba da hoda musliman, pa kažu: "Upravi svoj hod kao lovac koji drži strijelu i hoće da gađa svoj cilj, pa ide pravo i oprezno ne gledajući postranice." Završavamo sa poznatom Omerovom izrekom: "Mi smo bili najponiženiji narod pa nas je Allah uzdigao Islamom, pa ako budemo ponos tražili u nečem drugom mimo Islama Allah će nas poniziti."