U hladovima Kur’ana

Poslanik, s.a.v.s., je na Oprosnom hadždžu rekao: "Zaista je vrijeme ponovo onakvo kakvo je bilo kad je Allah stvorio nebesa i Zemlju; godina ima dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta. Tri dolaze jeda za drugim: zul-ka'de, zul-hidždže i muharrem, a redžeb je između dvije džumade (tj. džumadel-ula i džumadel-uhra) i šabana. (Buhari i Muslim) Ovi sveti mjeseci su nazvani svetim zbog zabrane neprijateljstva u njima i veličine njihove svetosti kod Allaha, dž.š., Ibn Kesir u svom tefsiru navodi riječi Ibn Abbasa u pogledu riječi iz citiranog ajeta "U njima ne griješite!": da se imperativ odnosi na sve mjesece, a posebno na svete mjesece. U njima se grijesu uvećavaju, i dobra djela uvećavaju, a i nagrada za njih se uvećava. Mi se nalazimo u mjesecu zulkade, koji je, zajedno sa onim koji dolazi poslije njega, jedan od svetih mjeseci.

Kolika je opasnost dirati u Allahove, dž.š., zakone kojim je uredio našu planetu vidi se iz spomenutog ajeta koji nam jasno, strogo i nedvosmisleno zabranjuje da nered na Zemlji činimo. Savremeni čovjek je umiješao svoje prste u sve svetinje koje nije smio dirati već samo vjerovati, poštivati i primjenjivati. Dvije su dimenzije nereda na Zemlji:

Nikada niko nije bio bliži Allahu, dž.š., kao Muhammed, a.s., na Miradžu. Te noći Muhammed je vidio Džibrila u njegovom prirodnom liku, zatim Džennet i Džehennem, nagrade i kazne, te meleke. Allah, dž.š., u ajetu kaže: Preveo je Svog roba. Ovo je odgovor onima koji kažu da je Poslanik bio samo dušom, a ne tijelom. Abdom na arapskom jeziku imenujemo čovjeka s dušom i tijelom, a ne može se reći abd samo za dušu ili samo za tijelo. Vrlo često se kod nas čuju riječi: "Niko nije bi na taj svijet, da bi znao..." Evo, Poslanik, s.a.v.s. je bio i vratio se.

Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar - zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići. (El-Mutaffifun, 1-6)

Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 1-4) Ko su ljudi koji nisu na gubitku? Nisu na gubitku oni kod kojih se nalaze četiri osobine: iman, dobročinstvo, preporučivanje istine i preporučivanje strpljenja.

„Tako Mi vremena“ - riječi su kojima Allah, dž.š., započinje suru El-Asr (Vrijeme), koja, i pored svoje kratkoće, sadrži mnogo poruka i značenja, nad kojima se svaki musliman mora zamisliti, jer su u njima njegova sreća i uspjeh na oba svijeta. Sama činjenica da se Allah, dž.š., zaklinje vremenom dovoljna je da se uoči važnost koju islam pridaje vremenu.

Mjesto čovjekovog takvaluka (pobožnosti) je srce. Ako je neko pobožan, onda je pobožan u srcu. Allah, dž.š., u navedenom ajetu spominje da će na Sudnjem danu spašen biti onaj ko dođe čista srca. U ajetu je spomenuto srce koje ima pridjev “selim“. Riječ selim dolazi od istog korijena kao i riječ islam. Jezički “kalb-i selim“ znači: čisto, zdravo, nepokvareno srce. Konkretnije, to je srce koje je zatvoreno za sve ono što je strano ili suprotno islamu. Biti vlasnik ovog srca znači ponašati se po principima koje je Kur’an postavio za jednog vjernika. Ova definicija je univerzalna i obuhvata sve što je potrebno.