Šerijatska osnova sadekai-fitra

KOME SE DAJE SADEKAI - FITR

Sadekai-fitr, kao i zekat, predstavlja imovinsko-društvenu dužnost muslimana koja spada u legalnu instituciju u nadležnosti islamske vlasti, odnosno vjerske vlasti zajednice (vadžibud-devleh). Ovo se zasniva na izričitoj Allahovoj naredbi: "Uzmi od njihovog imetka sadaku kojom će se imeci i duše njihove očistiti". Naredba "uzmi", odnosi se na Muhammeda, a.s., kao prvog vođu islamske države, a proteže se na halife i nadležnu vjersku vlast za određenu administrativnu cjelinu Islamske zajednice. Ona sasvim jasno isključuje sve druge subjekte i pojedince u pitanjima nadležnosti u vezi sa zekatom i sadekaifitrom.

Druge godine po hidžri, kada je propisan post, zekat i sadekai-fitr, Muhammed, a.s., ustanovljava Centralnu blagajnu (bejtul-mal) u koju ulaze svi prihodi od zekata i sadekai- fitra. Bejtul-mal, odnosno Centralna blagajna, u fiskalnom smislu, stavlja se pod kontrolom Centralne islamske vlasti i tako doprinosi opštem dobru zajednice muslimana i širenju islamske moći. U primjeni ove Allahove odredbe, u prvo vrijeme, u svojoj praksi, Muhammed, a.s., se suočio i sa otporom. Dolazio je od nekih beduinskih plemena, nenaviknutih na organizovan život. O tome govori Kur'an: "Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom. I jedva čekaju da vas nesreća stigne – neka njih pogodi nesreća! A Allah sve čuje i sve zna." (Tevba, 98).

Njih je Muhammed, a.s., obavezao ugovorom za ulaganje zekata u Centralnu blagajnu. Suočio se Muhammed, a.s., i sa otvorenim negodovanjem u pogledu raspodjela sredstava zekata. Prigovorili su mu kad je, nakon oslobođenja Meke, u cilju opšteg snaženja zajednice, pokušao pomiriti ugledne Kurejšije pomoću darova od Fonda zekata. Ovu njegovu politiku Kur'an jasno opravdava: Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute. A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: "Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha hoćemo." (Tevba, 58/59).

Prema šerijatskim propisima institucija zekata i sadekai-fitra je, očito, neprikosnovena. Hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, poveo je rat protiv nekih plemena koja nisu uplatila zekat i fitr u Centralnu blagajnu. Radi primjene ovih propisa islamska vlast je dužna da upotrijebi prinudu. Nepropisnim izvršavanjem ove obaveze, odnosno zanemarivanjem institucije zekata i sadekai-fitra ne smije se dopustiti slabljenje cjelovitosti zajednice i njeno stavljanje u ovisnom položaju od inih "finansijskih izvora". Dužnost je svih muslimana sa teritorije vjerske organizacije da propisanim zekatom i fitrom jačaju njenu materijalnu osnovu.

Dužnost je muslimana da svoj sadekai-fitr daje Islamskoj zajednici, čija se nadležnost proteže na teritoriji u kojoj živi (tedžibu zekatul-fitri alel muslimi fil-beledil-lezi huve mukimun fihi). Nije dozvoljeno prenositi fitr sa jedne teritorije na drugu, zbog prvenstvene obaveze prema opštim, razvojnim potrebama zajednice kojoj pripada (La jedžuzu naklu zekatulfitri min beledin ila beledin ahare illa lidaruretin). Ovaj postupak je jasno utvrđen Kur'anom, sure Tevbe 60. ajet, kojim je predviđeno da: "ovlaštenim sakupljačima" (el amiline alejha) utvrđuje pravo na proviziju (udžretun ammalijjeh) za ovlašteno sakupljanje zekata i fitra u centralnu blagajnu.

To pravo, njima pripada, po riječima Muhammeda, a.s., makar bili i bogati, zbog obavljanja javne službe centralnog fiskalnog sistema Islamske zajednice. Davanje zekata i sadekai-fitra na teritoriji druge administrativne organizacije Islamske zajednice, po Kardaviji, dolazi u obzir samo za onu osobu koju noć ševvala - uoči Ramazanskog bajrama zatekne na tom području, odnosno u kojem bajramuje, zbog toga što je fitr upravo vezan za Ramazanski (fitr) bajram, kako i naziv govori. Davanje zekata i sadekai-fitra iz ruke u ruku, mimo centralne blagajne, dopušteno je jedino u mjestima u kojima ne postoji islamska vlast, odnosno islamska organizacija.

RASPODJELA SADEKAI -FITRA

Allah je odredio fondove u kojima se, iz centralne blagajne vrši raspodjela zekata: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je." (Tevbe 60)

Prioritet jednog fonda nad ostalima, u određenom vremenu, teritoriji i okolnostima određuje vjerska vlast. Na izričitost usmjerenja zekata i sadekai-fitra i njihove raspodjele iz centralne blagajne ukazuje i praksa Muhammeda, a.s. Njemu je došao čovjek i tražio od sredstava zekata i fitra. Alejhis-selam mu je dogovorio da Allah raspodjelu nije stavio u nadležnost Poslanika, a.s., ili drugoga, već je sve dijelove (fondove) tačno odredio. Ako budeš spadao u njima daće ti se. Savremeni šerijatski pravnici stoje na stanovištu da je u današnje vrijeme i današnjim okolnostima najprioritetniji fond onaj "u svrhe na Allahovom putu", koji u sebi sadrži opšte potrebe Islamske zajednice za njeno unapređenje.

U najmeritornijem šerijatskom djelu "Fikhus-sunneh" od S. Sabika stoji da je najvažniji fond trošenja sredstava centralne blagajne po osnovi zekata i fitra, u današnje vrijeme, onaj "na Allahovom putu", u kojem spadaju medrese, u kojima se izučavaju islamsko-šerijatske discipline i spremaju islamski misionari koji će služiti opštem dobru Islamske zajednice. Iz te blagajne se finansira rad medresa, muderisi, dok obavljaju dužnost predavača i službenici, makar bili i bogati. Nasuprot tome, alim koji je bogat, a ne spada u ovu grupu, nema pravo na fond zekata. U šerijatskim djelima nigdje se ne navode ostali objekti i svrhe koje nemaju tretman opšteg interesa razvoja zajednice, kao cjeline, već potreba njenih djelova, u koje su dužni muslimani, koji se koriste njima, ulagati.

U tom smislu, tokom historije, za ovakve svrhe, muslimani su osnivali vakufe, dobrotvorne fondacije, i dobrovoljnim sadakama rješavali finansiranje parcijalnih potreba, vjerskih ili humanitarnih. Na osnovu jasnih šerijatskih propisa Vrhovno Islamsko Starješinstvo u Sarajevu, kao najviši vjerski organ u bivšoj Federativnoj Jugoslaviji je donijelo fetvu o ustanovljavanju institucije zekata i sedekai-fitra i usmjeravanju sredstava iz tog fonda u islamskoobrazovne svrhe. Ova fetva se uredno primjenjuje na područjima svih Mešihata. Sljedstveno tome, sredstva zekata i fitra Islamske zajednice Sandžaka iz jedinstvene centralne blagajne pri Mešihatu usmjeriće se na, šerijatom propisan način, za medrese u Novom Pazaru i Prijepolju, i za islamska obdaništa u Novom Pazaru, Tutinu i Prijepolju.

Dužnost je svakog muslimana da poštuje i primjenjuje fetvu nadležnog organa (ulul-emr), onako kao što poštuje i slijedi svog imama u toku namaza, kada za njim klanja farznamaz u džematu. Muhammed, a.s., kaže: Dužnost je svakog muslimana da poštuje i bude pokoran vjerskom vođstvu, u onome što mu se sviđa i ne sviđa, osim ako se od njega traži da učini grijeh. Muhammed, a.s., ukazuje na izuzetnu nagradu za one koji pravilno izvršavaju obaveze zekata i sadekaifitra. On kaže: Onaj koji istinski radi na pravilnom usmjerenju i prikupljanju zekata, radi postizanja Allahovog zadovoljstva, je kao gazija - borac na Allahovom putu, sve dotle , dok se s toga zaduženja bude vratio svojoj porodici (prenosi Ahmed i Ebu Davud).

Narod koji obustavlja propisno davanje zekata biće kažnjen neimaštinom, navodi na drugom mjestu Allahov Poslanik. Neizvršavanje ove obaveze slabi moć Islamske zajednice u njenoj cjelovitosti, dok samovoljno izvršavanje dovodi do razbijanja zajednice, a "razbijanje zajednice izvodi iz vjere" - upozorava Resulullah.

NAPOMENA: Iz prednjeg se može vidjeti šerijatska osnova zekata i sadekai-fitra, prenijeta iz šerijatsko-pravnih djela. To jasno ukazuje da ovo pitanje nije ni čisto administrativo, ni čisto finansijsko, već prije i iznad svega šerijatsko pitanje, a kao takvo iznad svakog i svih. Stoga, odbori, a posebno imami su dužni to pitanje u cijelosti primijeniti onako kako je propisano i džematlije - obveznike zekata i sadekai-fitra, čitanjem u džamijama, onako kao što to rade svakodnevno sa propisima namaza ili posta ramazanom ili hadža u njegovim danima.