Međureligijski dijalog i unutarmuslimanski monolog

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu." (An-Nahl, 125) Kur'an Časni nas obavezuje da znamo i vjerujemo, lijepo se ponašamo, te da prema sebi i drugima pravedni budemo,da jedni drugima sa lijepim savjetom prilazimo, a ako se raspravljamo sa drugim i drugačijim da to činimo na najljepši način.

Poštovati i uvažavati drugog i drugačijeg je izvrsna osobina vjerujućih ljudi. Dakako, ovu izvrsnost treba i i na djelu pokazati. Ovih dana je osnovan Međureligijski savjet Republike Srbije pri Ministarstvu vjera. Među članovima ovog Savjeta je i reisu-l-ulema Adem ef. Zilkić.

Osnivanjem ovog Savjeta, država nudi crkvama i vjerskim zajednicama mogućnost konstruktivnog djelovanja i razlog više nužnom međureligijskom dijalogu, kao i direktan uticaj na sva društvena zbivanja koja se tiču vjerujućih. „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu." An-Nahl, 125 Lijep je prizor i važna poruka pripadnicima svih religija u Srbiji, susret predstavnika crkava i vjerskih zajednica u društvu ministra vjera. Važna je poruka nama, ali i onima koji žive van granica ove države.

Danas muslimani Srbije, ali i šire, nemaju problem na polju međureligijskog dijaloga, već na unutarmuslimanskom. Bolna istina, ali je istina. Koliko se može uraditi, ili šta još treba uraditi da se unutarmuslimanski odnosi urede, da se vrate na nivou Kur'anom naređenog međumuslimanskog odnosa? Možda i ne onoliko koliko se na prvi pogled čini. Moguće je da je porebno još samo da dio muslimana shvati i prepozna pravu ulogu islamske zajednice i njenu ulogu u savremenom društvu. Islamska zajednica je nekad ranije (u vrijeme SFRJ) imala i onaj dodatak, odnosno odrednicu „vjerska". Tome sam se redovno čudio, misleći da je suvišno. Međutim, kako vrijeme prolazi sve mi je bliža ova odrednica, odnosno, jasnije mi je njeno značenje i poruka – islamska vjerska zajednica.

Čini se da je i samo izbjegavanje ove odrednice „vjerska" otvorilo mogućnost njene zloupotrebe u političke i druge svrhe. Srećom pa je to slučaj samo kod pojedinih islamskih zajednica, ali ne i svih. Više od ovih dijaloga postoji jaka potreba za unutarmuslimanskim dijalogom, jer sada među samim muslimanima ima dosta oprječnih mišljenja o mnogim pitanjima koja su važna za muslimane. Mnogo je više odgovornosti na našim ramenima da izađemo sa rješenjima koja su u skladu sa islamskom tradicijom, a dakako sukladna i vremenu i okolini u kojoj živimo, u protivnom dobivamo izopačene oblike tzv. liberala, umjerenjaka, progresivaca...

Također, na viši i odgovorniji nivo treba podići dijalog sa drugim religijama i očuvati dobre odnose sa njihovim pripadnicima. "Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'" (Ali-Imran, 64)