Takmičimo se u dobru, a ne u zlu

Malo je onih koji znaju da je Islamska zajednica Srbije najstarija Islamska zajednica na Balkanu, osnovana četiri godine prije Islamske zajednice u BiH, a ovih dana je u povodu 142 godine postojanja reisu-lulema Adem ef. Zilkić priredio svečani prijem o kojem u ovom broju pišemo.

Zadatak Islamske zajdnice je bio, i ostao, da pronađe najbolji put između visokih ideala vjere i date povijesne sudbine. I upravo u tome koliko je uspijevala sudbinu podrediti idealima vjere, a vjeru razumjeti u okolnostima historijske stvarnosti - ogleda se uspjeh misije Islamske zajednice. Jer niti se ideali vjere mogu izbrisati trenutnim historijskim stanjem, niti se historijsko stanje može zanemariti. Prilika je zato da Islamska zajednica nastavi svoju misiju sa još jasnijom spoznajom o nepovredivosti islamskih moralnih normi. Naš zadatak je, dakle, da olakšamo razumijevanje vjere, a ne da to otežavamo; da halal (dozvoljeno) ne proglašavamo haramom (zabranjenim), niti haram halalom; da poučavamo ljude vjeri, a ne da im sudimo; da privlačimo ljude u vjeru, a ne da ih odbijamo od vjere; da služimo vjeri, a ne vjera da služi nama; da živimo kao što vjerujemo, a ne da vjerujemo kao što živimo; da rješavamo probleme, a ne da budemo problem; da svojim riječima i djelom budemo lijep primjer drugima; da se takmičimo u dobru, a ne u zlu. To bi bio način naše duhovne obnove i učvršćivanja povjerenja svakog pojedinca u ispravnost misije Islamske zajednice.

“Svi su ljudi sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagali. A povod neslaganja je bila međusobna zavist, baš od strane onih kojima je dato, i to kada su im već bili došli jasni dokazi...” (Kur’an, El-Bekara, 213) Mi hoćemo i možemo, ako Bog da, napraviti takvu Islamsku zajednicu u kojoj će svaki musliman osjećati radost i sigurnost, u kojoj će svako ostvariti svoje pravo i znati izvršavati svoje obaveze. Naša pažnja bit će posebno usmjerena na odgoj i obrazovanje muslimanske porodice, na jačanje zajedništva u džematu, na unaprjeđenje nauke o vjeri u školama, na razvijanje javnih medija svih vrsta putem kojih bi se prenosile poruke o vrijednostima naše vjere, naše porodice, našeg džemata, naše domovine i našeg ummeta.

Država je institucija domovine u kojoj moraju vladati pravedni zakoni, na principu jednakosti i jednakoodgovornosti, u višenacionalnom i višereligijskom društvu kakvo je naše. Pravedni zakoni i dobro uređene institucije u zajednici su najpotpuniji oblik slobode. Kao rezultat te slobode, Knez Mihajlo Obrenović, donio je Uredbu, 18.05.1868. godine, kojom se priznaje institucija Islamske zajednice. Za poglavara muslimana imenovan je muftija sa sjedištem u Nišu. Od tada pa sve do danas Islamska zajednica će opstajati kroz vrijeme i prostor. Od 1930. godine pa sve do 1948, te od 1948. do 1991. godine Islamska zajednica Srbije biće u sastavu Islamske zajednice Jugoslavije koju čine Starješinstvo IZ-e BiH, Hrvatske i Slovenije, Starješinstvo IZ-e Crne Gore, Starješinstvo IZ-e Makedonije i Starješinstvo IZ-e Srbije. Raspadom SFRJ prva će Bosna i Hercegovina formirati nacionalnu zajednicu muslimana- Bošnjaka. Iza nje će to učiniti po istom ključu (nacionalnom) Makedonci i Albanci. Bošnjaci u Sandžaku će se otcijepiti od Islamske zajednice Srbije i formirati Mešihat IZ-e Sandžaka, koji (nažalost) nikada nije imao legalističko utemeljenje u državnom okviru Srbije. Islamska zajednica Srbije sve do 19.02.2007. godine djelovala je kao IZ-e Srbije. Dana, 19.02.2007. godine, formiran je Rijaset, kao najviši oblik organizovanja muslimana, sa tri mešihata i to: Mešihat srbijanski, Mešihat preševski i Mešihat sandžački. Nakon ovog događaja, u mjesecu martu neki su ljudi formirali hibridnu zajednicu: „Mešihat IZ-e u Srbiji“, bez jasno definisanih ciljeva i namjera. Deklarativno se legitimišu kao sastavni dio IZ-e u BiH, a de jure nemaju nikakvih zajedničkih tačaka, ali i bez punog kapaciteta da predstavljaju sve muslimane Srbije. Takvo stanje je, nažalost, dovelo do podjela unutar jedinstvene IZ-e Srbije. No, ako je zakon uzeo 1930. godinu kao osnovište kontinuiteta i pravnog subjektiviteta, prosto je neshvatljivo da neko ko nije postojao sve do 27.03.2007. godine i ko, nakon što je već formirana IZ-e Srbije, pretenduje da bude nosilac tog kontinuiteta. No, ako su pravedni zakoni i dobro uređene institucije u zajednici najpotpuniji oblik slobode, tražimo od državnih organa da Islamsku zajednicu konačno stave u pravni okvir kao i sve druge vjerske zajednice, što podrazumijeva otklanjanje niza nepravilnosti prilikom upisa u registar, a što je uzrok da je Islamska zajednica jedina vjerska zajednica u državi koja, suprotno Zakonu, ima dvojni status, što je čini nestabilnom, a nedorečenosti opterećenom. Dok se taj problem ne riješi, bez obzira na sve razlike po pitanju organizovanja islamske zajednice – takmičimo se u dobru, a ne u zlu!