Evidencije i definicije

“I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: ‘Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!’”

(Kur’an, Al-Baqara 31)

Osnov svake nauke je evidencija i definicija. Predmetni pojam se mora prije svega evidentirati da se zna da ga ima, da postoji, a zatim se mora i definisati da se zna šta je i čemu služi.

Uzvišeni Allah je Adema, a.s., podučio nazivima (imenima) Svojim, ali i imenima svega što je stvorio. Znanje kojim je podučen Adem, a.s., bilo je presudno u odlikovanju Insana nad ostalim stvorenjima, pa čak i nad melekima.

Melekima je bilo dovoljno saznanje o znanju Ademovom, a.s., da mu učine sedždu. Sa druge strane, šejtanu prokletom to nije značilo, ama baš ništa, već je u pokušaju da nađe izgovor da ne učini sedždu Ademu, a.s., zatražio drugo mjerilo - porijeklo, pa reče: “Ja sam bolji od njega (Adema). Mene si stvorio od vatre, a njega od zemlje”.

I danas postoje ova dva mjerila po kojima se ljudi ponašaju; melekanski – presudno je znanje, i šejtanski – presudno je porijeklo.

No, da se vratimo evidencijama i definicijama. Adem, a.s., zna imena svih stvari i zna njihovu namjenu i to je njegova najvažnija odlika i svojstvo. Upravo, to je i prva zadaća svakog oca i majke da svoje dijete pouče imenima i namjenama svega što je u njemu i oko njega. Kad dijete usvoji to znanje smatra se sposobnim za život i životna iskušenja. Shodno tom znanju čovjek raste i razvija se, prihvata odgovornost života i vjere, i sve naziva pravi imenom; zna ko mu je Bog, a ko mu je Pejgamber, koje je vjere, gdje mu je kibla, ko su mu roditelji, braća, sestre, prijatelji, zna šta je dobro, a šta nije dobro itd. Ovo je sveto pravilo i norma svih vjerujućih, a posebna težina je na onima koji predvode narod. Ljudski rod danas poštuje različitost i brojnost nauka, jer ona je neminovnost. Otuda se Ademovo, a.s., znanje danas dijeli na bezbroj prirodnih, matematičkih, društvenih, vjerskih i drugih nauka i disciplina s tendencijom daljeg širenja i razvoja. Zato se u vjeronauci svako namjerno iskrivljavanje imena i naziva, evidencija i definicija, te bavljenje onim što se ne zna i ne razumije smatra neademovskim, neinsanskim, neljudskim, i napokon šejtanskim, a u nauci se smatra glupošću i idiotizmom. Zato je veoma važno znati ko je ko i šta je šta, a najprije treba krenuti od sebe, tj. spoznati samoga sebe. Ko ne spozna sebe učiniće zulum sebi, a i ljudima oko sebe, jer će se krivo predstaviti i sebi i drugima, a takvi su najveći gubitnici na Sudnjem danu.

Svjedoci smo koliko se ljudi lažno predstavljaju, naročito pred izbore. Eto, ovih dana, uoči izbora za Bošnjački nacionalni savjet, dešava se nezamislivo. Pojedini muslimani, pritom i “učeni”, sa sve džubom i ahmedijom se krivo predstavljaju i sebi i drugima. Umjesto da vode brigu o vjerskom životu i potrebama vjerujućih ljudi, te da ih podučavaju vjerskim istinama i dužnostima, da otvaraju džamije, a ne da ih zatvaraju, odlučili su da se bave politikom, a sve to u društvu koje je uređeno po demokratskom principu u sekularnoj državi, u kojoj su vjera i država odvojeni. Nepotrebno je i neprihvatljivo da hodže govore o bilo čemu osim o vjeri. Zašto? Zato što je ovo vrijeme kad nisu samo hodže učeni ljudi. Hvala Bogu što je tako. Odgovorni imami imaju i te kako važan zadatak, vrijedan svake hvale i pohvale, ali neka se bave onim što najbolje znaju - vjerom, i neka imaju povjerenja u one koji su svoj intelektualni život posvetili nauci koja je drukčija od vjerskih nauka, koja tretira druge i drukčije evidencije i definicije od onih vjeronaučnih. Haram je nafaka od onog posla kojeg čovjek ne zna da radi.

Danas se bošnjačko društvo ponosno predstavlja, i sebi i drugima, svojim intelektualcima koji su već polučili dobre, pažnje i poštovanja vrijedne rezultate kako na naučnom, tako i na političkom i kulturnom polju, kao što su Bošnjaci mogli vidjeti 11- og maja u Novom Pazaru na svečanosti povodom Dana bošnjačke zastave, na platou ispred Bošnjačkog nacionalnog vijeća, na kojoj je svaki čovjek predstavljen pravim imenom, a nakon toga su u Domu kulture vrijedni i dobri ljudi, koji se bave onim što najbolje znaju, nagrađeni za svoj rad i doprinos društvu zaslužnom nagradom “Rifat Burdžović – Tršo”. U ime Državnog univerziteta u Novom Pazaru nagradu je primio rektor ove visokoškolske ustanove prof. dr Ćemal Dolićanin. Ovogodišnji dobitnici nagrade su i zamjenik zaštitnika građana Srbije Goran Bašić i Udruženje Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini. Nagrade je dobitnicima uručio predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr Sulejman Ugljanin. Punu radost umanjuje činjenica da se ista svečanost u isto vrijeme i istim povodom u istom gradu, kod istog naroda obilježila i na drugom mjestu. Puno toga je isto, a eto mjesto nije, pa nam ostaje nada da će dogodine, ako Bog da, biti i na jednom - istom mjestu.