Pisma čitalaca

Pomalo sa čuđenjem gledala sam Nura kad izusti da dosad nikad nije postio. I kao da se tek sad upoznajemo; k'o da mu nisam ona od prije, već neka nova što s oduševljenjem ushićeno priča o postu, iftarima, teraviji. To nije bio njegov svijet. Na moju radost obeća da će meni za hatar ispostiti bar jedan dan. Iza nas je petnaest godina zajedničkog života. Svaka godina bijaše ljepša i slađa od one prethodne, kao što ljepši i posvećeniji biva svaki novi dan u postu. Dobismo i dvoje djece, dva zlatna sinčića. - Eh, da ih je moj babo vidio – znao bi često s uzdahom reći Nuro – pa da bar nešto lijepo od života ima! Prvih godina braka ne bi mnogo od islama u našoj kući.