Nikad zaboravljena rodna gruda

Istraživanje porijekla porodice i želja za povratkom rodnom mjestu, spada danas u najrasprostranjenije slobodne aktivnosti u svijetu, pa i kod nas. Milioni ljudi širom svijeta su u potrazi za svojim precima i rodnoj grudi. Istinska želja mnogih ljudi je istražiti prošlost sopstvene porodice i tako svojim potomcima ostaviti vrijedne informacije o njihovom porijeklu. U tom smislu, moja namjera i moj nijet je da podstaknem mnoge na razmšljanje, da se bar na trenutak prisjetimo rodnog mjesta. Onda kada smo se udobno smjestili na nekom novom mjestu, za one koji su ostali postajemo nezvanični predstavnici rodnog mjesta u "dalekom svijetu" – uz povik: da će vas stići sve ono od čega ste pobjegli. Potraga za precima i rodbinskim korijenima uzima sve više maha među ljudima širom svijeta. Najčešći motivi za istraživanje rodbinske loze i porijekla su radoznalost i želja za potvrđivanjem identiteta.

Rodno mjesto je mjesto u kome ste se rodili, u kome ste proveli određen broj godina i iz kog ste otišli vođeni praktičnim ili manje praktičnim razlozima. Rodni kraj se skoro neprimjetno transformiše u mjesto u koje morate ponekad da otputujete, da biste obišli rodbinu, prisustvovali sahrani, svadbi, događaju... Kad i ako sve propadne, rodni kraj je, barem, zagarantovan. Tako to traje, sve dok vam iz rodnog kraja ne jave da je umro taj i taj, a vi shvatite da nemate pojma o kome je riječ, dok se, na jedvihte jade, ne sjetite kako se zvaše ono mjesto na koje ste nekad izlazili i dok istovremeno ne postane jasno da povratka nema. Kada je riječ o Kruševu..., sve dok u jednom trenutku ne prepoznate već zaboravljeni kruševljanski posjedak, svadbu, džumbus, bajrame i teravije, koje su se klanjale na otvorenom, na livadi (ili nešto tome slično) - sve do tada,vaš život će biti praznina duše, a to, valjda, nije bio cilj onog dana kada ste, ispraćeni suzama, napustili rodni kraj, svoj dom.

Da li prepoznajemo: Smakov Las, Veliki Las, Šume, Jošine, Jagnjilo, Borovnjak, Vrljetnice, Lazine, Metiljavicu, Ravnine, Dublje, Ravno Klječe i mnoga mjesta koja bude uspomene na mladost, na bolji i ugodniji život, na život naših očeva i djedova? Ljepše se ne može ni zamisliti od onoga što je ovom kraju Allah, dž.š., podario. Kruševo se uvijek ponosilo imamima kojih se i dan-danas rado sjećamo, jer su oni ti koji su učinili, uz Allahovu pomoć, da Kruševo postane rasadnik uleme (Mula Suljo ef. Ahmetović, koji je bio i državni imam, matičar, mula Iljaz Ahmetović, mula Bego Fetahović, mula Dano ef. Dervišević i mula Husko rahmetullahi alejhim).

U selu Kruševo žive porodice: Koporci, Hoćani, Lotinci, Džeferdari, Draškovići, Biševci, Trokovići, Kolašinci, Radenice, Avdovići, Tutići i dr. U Koporce se ubrajaju sljedeća prezimena: Zejnelović, Bejtović, Dervišević, Osmanović, Halitović, Rašidović, Jahović, Hajdarević, Bajramović, Redžepović, Kadrić, Hamidović, Elezović, Fazlić, Smajović.

U Hoćane: Zenović, Emrović, Bahtijarević, Bećirović, Beširović, Šaćirović, Nurović, Murtezić, Šemović, Latifović, Džanković, Hamidović i Hoćanin. U Lotince: Muminović, Sefović, Kujović, Hodović, Arslanović, Izberović i Lotinac. Izgradnjom nove džamije na placu koji je poklonio Džanković Hazir, stekli su se uslovi za ponovno oživljavanje života na selu, uz pomoć vrijednih mještana, braće Džafera, Muzafera i Muamera, koji su, shodno svojim materijalnim mogućnostima, dali veliki doprinos u izgradnji munare, sređivanju iste, pružanju finansijske podrške sadašnjem imamu, održavanju džamije, koja sada dominira selom i daje sliku slobodnog i živog mjesta za dalji život i opstanak Bošnjaka na ovim prostorima.

Treba napomenuti da mnogi ljudi koji su napustili selo, nakon što su putevi popravljeni, džamija obnovljena i probuđena svijest o zdravom životu, čine napor da se vrate u selo, pokušavajući da probude svijest kod ljudi da se vrate zdravoj hrani i zdravom životu u, gotovo netaknutoj, prirodi kakvo jeste Kruševo. Jedan od vrijednih i požrtvovanih mještana ovog sela je vlasnik firme „Ikan Company", koji, unazad par godina, pokušava da vrati mnoga imanja, koja su zapuštena, u stanje normalnog korišćenja, da izgradi puteve i stvori sve uslove za povratak na selo, poput: puta, vode, ćišćenja okutnjica i drugih poslova. U mnogim selima više niko ne živi. Mada, uslijed velike krize, ljudi počinju da dolaze u sela, da se vraćaju na pradjedovska imanja. I većina ih je presrećna zbog donešene svoje odluke.