Zajedno i nakon 35 godina (1975-2010)

U najstarijoj obrazovno-odgojnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini, Gazi Husrev-begovoj medresi, postoji jedna divna tradicija: da se njeni bivši učenici, s vremena na vrijeme, opet okupljaju. Sjećajući se medresantskih dana, pričajući o sebi, o padovima i uspjesima, porodici i poslu, nekad učenici, a sada zreli ljudi, ponovo, kada se sastanu, uspiju oživjeti onaj duh i entuzijazam koji je bio prisutan u svakom od njih kada su pohađali ovu školu i ponovo, po ko zna koji put, zahvale Allahu što im je ukazao na put blagodati. Ovo je samo jedan pomen, u par rečenica, na jednu generaciju Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, kojoj i ja, Nezir Salihović iz Novog Pazara, pripadam. Dana, 26. maja 2010. godine, od 11 h sati hotel Terme na Ilidži /Sarajevo/ bilo je mjesto gdje je većina učenika (a i b) V razreda, koji su maturirali 1975. godine, obilježili tridesetpetogodišnjicu završetka školovanja.

Tog lijepog majskog dana okupilo se 31 svršenik Gazine medrese - iako ih je završilo 54, kako rekoše prisutni, ovo je najbrojni generacijski susret. Mnogi iz ovih ili onih razloga ne dođoše, što je bio nedostatak, ali su se svi javili organizatoru, što daje nadu da će se narednog sastanka svi okupiti. Ova gneracija, iz dalekih sedamdesetih godina, rasuta je diljem svijeta - Australija, Amerika i zemlje Evropske unije - nije čudo što se u punom sastavu nije mogla sastaviti. Sa žaljenjem možemo konstatovati da neki nisu među živima koji su ili umrli prirodnom smrću ili poginuli u posljednjem ratu u BiH. Molimo dragog Gospodara, Svevišnjeg Rabba, da im grijehe oprosti, dobra djela ukabuli i da ih nastani u lijepi Džennet. Amin. Prozivka je obavljena bez prisustva profesora, premda se očekivalo da će doći prof. dr. Omer Nakičević i prof. Safet Tokić, koji zbog bolesti i starosti nisu mogli doći.

Glavni organizator sastanka je bio Rakić Alija, službenik Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Većina ove generacije rade kao imami, dok su drugi na dužnostima profesora u medresama na području BiH - neko je muftija, neko dekan Islamske pedagoške akademije, neko sudija, neko glavni imam, ima službenika kao i uspješnih privrednika i biznismena... Zadovoljstvo je bilo čuti da je većina generacije postigla visoke rezultate u sferi islamskog obrazovanja, titule magistra, doktora,a posebno je zadovoljstvo i bereket da su neki postali hafizi Kurana, kao što je Halil Mehtić i Mustafa Efendić. Nakon iznošenja zanimljivih i interesantnih životnih iskustava i sudbina, koje je svako na svoj način opisao i dočarao, pošli smo na podne namaz u džamiju (sagrađena u ratu) u Sokolović-koloniji. Kasim ef. Zlatić, zvani Kazija, je mujezinio, dok je imamio Suljo Ćerimović, zamjenik glavnog imama medžlisa IZ-e u Sarajevu, koji nam je poslije namaza iznio podatak u vezi aktivnosti ovog džemata da je vjerska pouka najorganizovanija na području medžlisa i da već punih deset godina zauzima prvo mjesto i nosi bajrak iz oblasti vjerske pouke. Aferimi pripadaju imamu džamije, džematskom odboru, a i džematu u cjelosti.

Prijatno me obradovalo da džemat čine pretežno džematlije porijeklom iz Sandžaka. Nakon zvaničnog druženja nastavljeno je sijeljenje, prožeto lijepim muhabetom, uz ručak, i prepričavanjem dogodovština iz medresantskih dana. Druženje je trajalo do kasnih poslijepodnevnih sati. Obišli smo i Vrelo Bosne i ostali na trenutak na to atraktivno izletište Sarajlija uz vožnju na čezi (kočijama) i, dakako, vraćajući se na medresantske dane, priča ispunjena emocijama i sjete na prošlost. Rastanak negdje oko osamnaest sati... Emotivan baš kao i susret, uz dogovore i želje da se ponovo susretnemo, po mogućnosti u optimalnom broju, u lijepom zdravlju, sa još više pozitivne energije, iskustva i rada iz svojih zajednica, džamija i službi.