Utjecaj vakufa na razvoj gradova Sandžaka i njegova sadašnja (zlo)upotreba

Etimologija riječi vakuf potječe od arapske riječi wakf, što znači: zadržati, zaustaviti, osnovati, utemeljiti, zavještati, zadužbina. Vakuf je vjerska zadužbina, koja je zasnovana na vjersko-šerijatskim propisima, ustanovljena je odmah nakon pojave Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u Mekki, i to u vrijeme prve generacije muslimana. Ustanova vakufa dobila je svoje značenje dolaskom Osmanlija na Balkan - ona služi, prije svega, islamskim, vjerskim, kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima. Vakufnama, kako je često kod nas zovu, je zadužbinska povelja, isprava o uvakufljenju, što, dakle, znači dokument koji govori o ustanovljenju jednog vakufa od strane izvjesnog darodavca.

Termin vakufnama je složenica sastavljena od arapske riječi wakf, što znači, kako smo već napomenuli, uvakufljenje ili zavještanje, i persijske riječi name, što znači pismo. Ova riječ označava i određeno mjesto u gradu ili okolini, i to naselje se tačno prepoznaje zahvaljujući ovom nazivu. Novi Pazar je jedan od gradova gdje je prošlost ostavila izuzetno bogatu kulturnu baštinu. Brojni kulturno-historijski spomenici na području opštine, koji datiraju iz turskog perioda, ostali su, kao vakufi, na korišćenje budućim generacijama. Među tim objektima su: Altun-alem džamija, Lejlek džamija, Amiragin han, Hamam i mnogi drugi dragulji Novog Pazara i Sandžaka uopšte. Ovdje želimo skrenuti pozornost na neke od njih, dajući tako impuls njihovoj trajnosti.

Altun-alem džamija

Izgrađena je u prvoj polovini 16. stoljeća. Jedna je od najpoznatijih osmanlijskih duhovnih zdanja, po kojoj se prepoznaje grad Novi Pazar, a koja je građena zajedno sa vjerskom školom koja se nalazi pored nje. Napravio ju je čuveni graditelj Abdul-Gani. Radi se o velelepnoj zgradi sa predvorjem, koja je bila istovremeno i centar oko koje se formirao život grada.

Umjesto da se nastavi ta tradicija i namjena vakufa, mi, nažalost, imamo jednu sasvim drukčiju sliku o namjeni vjerskih i kulturnih dobara muslimana vjernika. Vakuf, kao zadužbina, dat je na korišćenje svim ljudima, prije svega muslimanima, i ovaj monumentalni spomenik islamske kulture stalno je, od kako je sagrađen, bio u funkciji svoje namjene.

Velelepni spomenik islama postao je zarobljenik burnih dešavanja u Islamskoj zajednici u Sandžaku. Naime, po prvi put u svojoj historiji nije u funkciji svoje namjene. Izborio se čak i sa okrutnim sistemima - komunizmom i ateizmom, koji je dominirao u jednom historijskom periodu. Nažalost, svjedoci smo da se po prvi put zatvara džamija, iako je ovom gradu od izuzene važnosti njena funkcionalnost. Poznato nam je da su muslimani u prošlosti imali stagnacija, ali su uvijek znali kako se izboriti sa takvim situacijama.

Čak je i historija islama zabilježila te događaje i mi ih uzimamo kao primjere dekadence – kulturno- civilizacijskog pada društvene zajednice muslimana na sandžačkim prostorima u određenom periodu. Otuda to možemo da nazovemo i „krizom vakufa“, a to je i naslijeđena kriza, prouzrokovana nedostatkom dovoljne vjerske, društvene, intelektualne i moralne svijesti. Rješavanje takvog nazadovanja i njegovih posljedica krutog ponašanja i sukoba treba tražiti, prije svega, u dva osnovna izvora kodeksa ponašanja, u Kur’anu i hadisu.