Ostavljanje onoga što ga se ne tiče

“Od ljepote islama (kod) čovjeka je ostavljanje onoga što ga se ne tiče”

(Tirmizi u Sunenu, Ibn Madža u Sahihu).

Ovaj hadis, i pored svoje kratkoće i malog broja riječi, sadrži brojne propise vezane za ponašanje, tako da ga ulema svrstava među pet hadisa koji čine osnov vjere i iz kojih se grana svako dobro djelo.

Odmah na početku hadisa: ”Od ljepote islama (kod) čovjeka…”, vidimo kako Poslanik, s.a.v.s., bodri muslimane da teže dostizanju visokog stepena u vjeri, a na tom stepenu se nalaze ljepote islama i potpunost imana. Iz ovoga vidimo da iskrenom mu’minu nije svojstveno da se zadovoljava malim stvarima ukoliko je u mogućnosti da postigne mnogo više. Da li vam je poznat primjer karavane kojoj se, dok je prolazila kroz mračni tunel, na putu našlo neko kamenje? Dok su se neki nastojali osloboditi kamenja, drugi uzeše nekoliko kamenčića i staviše u svoje džepove. Kada izađoše iz tunela, izvadiše kamenčiće, pa vidoše da su to dragulji i dijamanti. Tada zažališe i jedni i drugi - oni koji nisu uzeli zato što nisu, a oni koji jesu zato što još više nisu uzeli. Tako će i na Sudnjem danu zažaliti svi - oni koji nisu radili dobra djela zato što nisu, a oni koji jesu zato što još više dobrih djela nisu uradili.

Zato vjernik ne staje kod određene granice u činjenju dobra, nego uvijek nastoji da u činjenju dobrih djela bude bolji od ostalih. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Postoje dvije stvari zbog kojih će Allah onoga kod koga se one nađu svrstati među zahvalne i strpljive Svoje robove: da se ugleda na onoga ko je po pitanju vjere iznad njega pa da ga slijedi, da po pitanju dunjaluka pogleda na onoga ko je po ovom pitanju niži od njega pa da zahvali Allahu, dž.š…” (Tirmizi). Također, čovjek neće biti u stanju da upotpuni svoj islam sve dok ne počne raditi one stvari koje su bitne za njegov život na oba svijeta i ostavi sve ono što ga se ne tiče. S druge strane, što čovjek više uljepšava svoj islam, to ga sve više njegovo unutrašnje stanje tjera da ostavi ono što ga se ne tiče, a što je, ustvari, dio harama, sumnje, prezrenih djela, kao i besposlica, koje su u osnovi dozvoljene, ali za kojima čovjek nema potrebe, poput viška hrane, pića, govora, spavanja itd.

O tome, upravo, govori nastavak hadisa: “… ostavljanje onoga što ga se ne tiče.” Čovjek neće moći ostaviti sve one stvari koje ga se ne tiču sve dok ne počne obožavati Allaha, dž.š., kao da Ga vidi. Jer kada čovjek osjeća Allahov nadzor nad sobom, nad riječima i djelima, i kada sam sebi obračunava račun prije nego mu bude obračunavano, tada ostavlja ono što ga se ne tiče, kao i ono za čime nema potrebe, jer i bez tih stvari njegov život može da bude lijep i ugodan. Kada ostavi stvari koje ga se ne tiču, onda mu je lahko da se posveti stvarima u kojima mu je spas i korist na oba svijeta.

Šta znači ostavljanje onoga što ga se ne tiče? Pod ovim se prvo podrazumijeva čuvanje jezika od pokvarena i lažna govora, shodno Poslanikovim riječima: “Od ljepote islama (kod) čovjeka je da što manje govori o onome što ga se ne tiče“ (Ahmed). Također, ono što je svojstveno čovjeku, a ne bi trebalo da ga se tiče, jeste: žudnja za velikim grijesima, kao i neoprezno upadanje u male grijehe, opsjednutost zabranjenim sredstvima koje služe za razonodu, pretjerivanje u istraživanju nekih zamršenih i beskorisnih pitanja od kojih nema koristi u dunjalučkom, a ni ahiretskom pogledu. Primjeri stvari koje se čovjeka ne tiču a koje se odnose na druge su: otkrivanje privatnih stvari drugih ljudi postavljanjem nepristojnih pitanja, zanimanje za sramotu drugih i prenošenje istoga, uhođenje u cilju saznavanja grešaka i sramota drugih ljudi itd. U historiji islama zabillježen je jedan događaj iz perioda Haruna er-Rešida.

Naime, ovom vladaru su doveli jednog mladića, koji je mogao izvesti neobične stvari, kao naprimjer: zabo bi iglu u drvo, a onda bi izdaleka gađao drugom iglom koja bi prošla kroz uši one koja je već bila zabodena u drvo. Harun reče da ovom mladiću dadu dvadeset zlatnika, a potom da mu udare dvadeset batina. Kada su ga upitali zašto da mu udare dvadeset batina, on odgovori: ”Dvadeset zlatnika za ovo što je izveo, a dvadeset batina što svoju inteligenciju i vrijeme troši na ovako beskorisne stvari.” Da nas Allah sačuva od svih stvari koje se nas ne tiču!