Jak vjernik je draži Allahu

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jak vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Teži onome što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj slabiti. A ako te nešto zadesi, ne reci: ’da sam uradio (drugačije), bilo bi tako i tako.’, nego reci: ’Tako je Allah odredio i biva onako kako On hoće’, jer ono “da sam“ otvara posao šejtanu.“ (Muslim, Ahmed, Ibn Madže)

Ovaj časni hadis treba da bude svetiljka svakom muslimanu u čitavom njegovom životu, zbog toga što u sebi sadrži veličanstvena značenja, mnoštvo poruka i korisnih mudrosti. U njemu je jasan poziv na čvrsto pridržavanje i ustrajnost u trima stvarima sa kojima se postiže sreća i na dunjaluku i na ahiretu. To su: čvrstoća vjerovanja, težnja korisnom i traženje pomoći od Allaha, dž.š. U hadisu se, također, izričito zabranjuju dvije stvari koje su jedan od velikih razloga nesreće i propasti, a to su: slabost i pusta želja.

Iz prvog dijela hadisa vidimo da Poslanik, s.a.v.s., dijeli vjernike na jake i slabe, što potvrđuje Kur'anski stav da se iman iz dana u dan povećava ili smanjuje. Inače ovo se može shvatiti vjerski, fizički ili ekonomski jak vjernik, jer imanski jak vjernik zrači svojim imanom, fizički jak vjernik će zaštiti onog ko je slabiji, a ekonomski jak vjernik će pomoći siromašnijeg.

Ove dvije stvari " jak" i "vjernik" idu zajedno, jer onaj ko je ekonomski jak a nije vjernik neće pomoći slabijeg, niti onaj ko je vjernik a nije ekonomski jak ne može pomoći onog slabijeg. Isto tako, onaj ko je fizički jak a nije vjernik neće zaštiti slabijeg, niti onaj ko je vjernik a nije fizički jak ne može zaštiti slabijeg. Nesumnjivo je da se pod riječi " jak" u ovom hadisu najviše misli na snagu vjere. Jaka vjera i čvrsto uvjerenje, koje nevolje i iskušenje ne može poljuljati niti mu naškoditi olujni vjetrovi strasti i sumnji je ono na šta se cilja u ovom hadisu, jer je to bit sreće i ključ spasa na oba svijeta.

U pogledu jačine vjerovanja (imana) ljudi se razlikuju. Jačina čovjekovog imana zavisi od stepena tog imana. Kao najbolji primjer za to možemo navesti Ebu Bekra, r.a. Nakon Poslanikove smrti većina plemena se odmetnula od islama i počela pripremati da napadne Medinu, većina ashaba je izrazila mišljenje da vojsku koju je na čelu sa Usamom, malo prije svoje smrti, Poslanik, s.a.v.s., pripremio protiv Vizantijaca, treba zaustaviti.

A u to vrijeme su muslimani bili po opisu Aiše kao ovce u kišnoj noći. Ebu Bekr, r.a., reče: "Ne tako mi Onoga u čijoj je ruci Ebu Bekrova duša, kada bi znao da će me divlje zvijeri rastrgnuti, opet bi poslao Usaminu vojsku kao što je naredio Poslanik. I kada u Medini ne bi ostao niko osim mene, opet bih je poslao." Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je jak vjernik bolji i draži Allahu od slabog vjernika, jer je prvi marljiv u izučavanju i traženju istine, i rada po njoj, kao i u nastojanju da uradi što više dobrih djela, i postigne što veću nagradu. Drugi vjeruje, međutim, čini propuste u radu za kuću vječnosti, i miješa dobra i loša djela.

Zbog toga njegovo mjesto na imanskoj ljestvici opada a njegov ugled i dostojanstvo su okrnjeni. Zato on mora da se obračunava sam sa sobom i da nastoji povećati svoj iman, kako bi se priključio prvoj skupini vjernika. Zatim Poslanik, s.a.v.s., kaže:..."A u obojici je dobro." Znači i kod jednog i kod drugog ima dobra zbog toga što su obojica vjernici.