Uloga vjerskih Službenika

Poštovana braćo! Svjedoci smo iz dana u dan sve većeg kršenja šerijatskih propisa i normi islamskog ponašanja u našem narodu od svih kategorija društva u kome živimo, ali, nažalost, i od vjerskih službenika. Mnogo je uzroka ovakvog stanja. Ali jedan uzrok smatram najbitnijim faktorom u svakom vaktu kada su u pitanju muslimani, kako će biti stanje muslimana, muslimana pojedinačno, ali i društveno sveukupno stanje muslimana na jednom prostoru, a taj faktor je uloga vjerskih službenika, uloga imama u svakodnevnom životu, kako i na koji način se oni ophode i kako i na koji način se oni ponašaju i da li izvršavaju svoju ulogu i misiju koju su preuzeli kada su prihvatili da se bave time čime su se počeli baviti na adekvatan način, kako to Allah naređuje, ili su, možda, istupili iz tih propisa sa istih okvira i onda radi svako kako mu na um padne, kako mu volja, kako mu ćeif.

Poštovana braćo, vi svakako znate da ne postoji časnije zanimanje, ni kod ljudi, ni kod Gospodara svih svjetova, od toga da insan bude misionar, da bude daija, da bude vaspitač, primjer ostalima. Ali ne postoji ni teže zanimanje od tog zanimanja, ne postoji teže djelovanje od tog djelovanja iz više razloga. Zbog toga će učenjaci na Sudnjem danu, oni koji doista budu živjeli svoj život u pokornosti Allahu, dž.š., biti u društvu poslanika, šehida. Poslanik, s.a.v.s., kaže da će se zauzimati poslanici, pa zatim učenjaci, pa tek šehidi. Učenjaci će se zauzimati odmah poslije poslanika. Ali koji učenjaci? Kaže Resulullah, s.a.v.s., da će na Sudnjem danu dženetlije poći prema Džennetu, pa će, dok budu išli prema Džennetu, vidjeti u Džehennemu svoje učenjake.

Začudit će se kad ih vide tamo i pitaće: “Aman, šta je s vama, otkud vi ovdje? Mi smo, slušajući vas, Džennet zaslužili, otkud vi u Džehennemu?” Pa će oni reći: “Jeste, mi smo vas lijepo savjetovali, ali mi nismo po tome radili, mi to lično nismo praktikovali!” S druge strane, braćo, učenjaci će biti najodgovorniji prema Allahu, dž.š., za stanje naroda u ovom vaktu. Zašto? Zato što oni najviše znaju, zato što su oni preuzeli ulogu nasljednika poslanika. U čemu nasljednici? Nije Resulullah, s.a.v.s., ostavio ni dinare ni dirheme da se naslijedi bogatstvo od Resulullaha. Nije Resulullah ostavio skupu odjeću, pa da se to naslijedi od njega, ništa Resulullah nije ostavio od dunjaluka. Da bi neko bio učenjak, mora da naslijedi nešto od znanja, od bogobogojaznosti Resulullaha, a.s. Ako ne naslijedi ništa od toga, može on imati „tone“ informacija, on se ne smatra učenjakom.

On se smatra učenjakom dunjalučarem, dunjalučkim učenjakom, ali se ne smatra učenjakom kod Allaha, dž.š. Zato imam Gazali kaže: “Postoje dvije vrste učenjaka: postoje učenjaci dunjalučari i postoje ahiretski učenjaci.” Šta je uslov da bi neko bio od ahiretske uleme? Kaže: “Minimum - da insan daje prednost ahiretu nad svakim svojim postupkom, nad dunjalukom.“ Poslanik, s.a.v.s., kaže u jednom hadisu: “Dvije skupine mog umeta - ako budu dobre, biće dobar cijeli moj ummet; ako one budu pokvarene, biće pokvaren cijeli moj ummet.” Kada su ga upitali koje su te dvije skupine, odgovorio je: “Vladari i učenjaci.“ Danas mnogi brkaju, svjesno ili nesvjesno, između oholosti i dostojanstva. Oholost je kad insan umisli da nema nikog poput njega ili da je bolji makar za jedan atom od bilo kog drugog insana. Oholost je kad insan nema snage da prihvati istinu onda kada mu se ukaže na nju i kada on uvidi da se radi o istini. Oholost je kad insan izbjegava istinu, a iznosi laži.

Resulullah, s.a.v.s., kaže da „onaj ko preseli sa jednim atomom oholosti neće okusiti dženetski miris, a kamoli u Džennet ući“. Ali, zato nam je Poslanik ostavio ponos i dostojanstvo, a dostojanstvo se ne nameće silom, dostojanstvo treba da zaslužiš svojim ponašanjem, svojim ahlakom, edebom, da te ljudi poštuju zato što te vole i zato što te cijene, a ne zato što moraju zbog batine i straha. Ako je zbog batine i straha, onda je to oholost, onda je to nasilje, onda je to poniženje i iživljavanje. Resulullah, s.a.v.s., nam je ostavio lijep ahlak, ljepotu u ponašanju, poniznost, jednostavnost.

Poslanika nisi mogao odmah prepoznati među ashabima. Kada bi došao čovjek na mjesto gdje se nalazio Poslanik s namjerom da primi islam, razgledao bi po ashabima ne bi li ga prepoznao. Pošto mu to ne bi pošlo za rukom, upitao bi: „Ko je među vama Poslanik?“ Pa bi mu rekli ashabi: “Ovaj blistavi, zar ne vidiš?” A ono po čemu se Poslanik prepoznavao nisu bila skupa nošnja, niti oholost, niti bahatost, već je bilo nešto što je zračilo iz njegovog srca, a to je iman i iskrenost robovanju Allahu, dž.š., koje se odslikavalo na njegovom licu.

Ono što nam je Resulullah ostavio, braćo, jeste širokogrudnost, komunikacija s ljudima, jednostavnost, pravednost. Nije nam Resulullah, s.a.v.s., ostavio da kidamo naše međusobne odnose. Nije nam ostavio da budemo „umišljeni“, da samo svoje misljenje prihvatamo i ništa drugo i ničije apsolutno, da nikom ne vrednujemo ni jedan atom dobra koje čini. Resulullah se nije tako ponašao, on je vrednovao svakom insanu ako jedan trun haira učini. Osim toga, nikada se ružna riječ nije čula iz usta Resulullaha, s.a.v.s., prema bilo kome: ni prema jevrejima, ni prema kršćanima, a kamoli da se čuje prema pravovjernima - muslimanima. Resulullah se prema munaficima u vjerovanju (oni koji su se lažno predstavljali da su vjernici) ophodio kao prema iskrenim vjernicima. Čak je i njihovog vođu ukopao u svom džubetu. Omer, r.a., ga je zato upitao: “Božiji Poslaniče, kako njega da ukopaš u svom džubetu?” A Božiji Poslanik kaže: “Omere, ništa mu moje džube neće koristiti.“ Ali to je bio uzrok pa su ostali munafici onda rekli: „Aman, ako se Resulullah ovako ponaša prema nama munaficima, a zna ko smo i šta smo, kako se onda ponaša prema onima koji su doista njegovi iskreni sljedbenici?’” Pa je to pridobilo srca ostalih, pa je to ujedinilo i učvrstilo njihovu zajednicu. A pogledajte kako se mi danas ponašamo. Uloga vjerskih službenika, vođa, nazovite ih kako god hoćete, jeste, braćo, da vrše ulogu Resulullaha, da podsjećaju na Allaha svojim izgledom - vanjskim i svojim stanjem unutrašnjim - da ujedinjuju, a ne da zavađaju narod, da pozivaju na bratstvo, na jedinstvo, slogu, ravnopravnost, da koriste najljepše riječi, da podučavaju druge kako da razgovaraju međusobno.

Ako nam Allah naređuje u Kur’an-i-kerimu da sa jevrejima i kršćanima polemišemo na najljepši mogući način, pa kako tek međusobno treba da komuniciramo i da vodimo taj naš dijalog?! A mi... Mi smo u startu prekinuli dijalog, a nakon toga, i kada vodimo taj naš, ne dijalog, već javni monolog, onda se koriste najružniji termini, a opet sve pod plaštom islama, i pod plaštom učenjaka, i pod plaštom uleme.

Ako prestane uloga učenjaka da bude takva, pa da umjesto da širimo bratstvo i zajedništvo, slogu, jedinstvo, umjesto da pozivamo na toleranciju, razgovor , dijalog, dogovaranje, mi pozivamo na svađu, neprijateljstvo, umjesto da pozivamo svojim ponašanjem vanjskim i unutrašnjim na pozitivnost i skromnost mi pozivamo na oholost, bahatost, nadmenost, pozivamo potpuno suprotno od Resulullaha, s.a.v.s. - trebamo se dobro upitati čiji smo mi to nasljednici i koga smo mi to naslijedili. Jer ovo nije naslijeđeno od Resulullaha i mi samo činimo potvoru na Resulullaha, s.a.v.s., kada pokušamo prikačiti sve to islamu. Ima učenjaka koji su ahiretski učenjaci, a ima i onih koji su dunjalučki. Ono što je bitno, braćo, jeste da svi skupa znamo da svi učenjaci kažu: Nema pokornosti stvorenju, ma ko to stvorenje bio, i da je halifa muslimana u pitanju - nema pokornosti stvorenju u onome u čemu je nepokornost Gospodaru svih svjetova.

Zbog toga kažu učenjaci: „Ne postoji časnije stvorenje kod Allaha, dž.š., od učenjaka kada je pokoran Allahu, dž.š. Ali ne postoji pokvarenije stvorenje kod Allaha od učenjaka kada se pokvari i kada proda svoje znanje i svoju vjeru i postane dunjalučar.“ Molimo Allaha, dž.š., da nam otvori oči da vidimo istinom istinu, a neistinom neistinu, u svakom momentu našeg života, a i da nam podari snage da se sustežemo i čuvamo neistine i laži i da izbjegavamo u svakom momentu našeg života i segmentu našeg ponašanja. Amin!