Uzorni vladar

Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! - A Allah doista sve čuje i vidi. (En-Nisa: 58)

Odgovorne službe - emanete treba povjeravati dostojnima. Onima koji će čuvati emanet upute, spoznaje i vjere, koji će nastojati da emanet vjere islama primijene u svojim životima tako da budu živi primjer vjere, morala i savršenstva, koji će ovaj emanet prenositi na druge, koji će emanete među ljudima ispunjavati dajući svakome što mu pripada, koji će pravedno suditi među ljudima... Ovo podrazumijeva sve poslove od povjerenja koje je čovjek dužan odraditi, počevši od prava Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima, kao što je namaz, post, zekat..., do prava ljudi jednih prema drugima, kao što su ugovori, stvari povjerene na čuvanje i sl. Ovih dana se u Sandžaku puno govori o vladanju, upravljanju, pobjedama, porazima, ne prezajući, pritom, od uvreda, ogovaranja, omalovažavanja, čak i potvaranja. Često dolazi do izražaja makijavelistički princip preuzimanja vlasti, bez obzira na sredstva. Nažalost, ovaj metod nije stran ni nekima koji nose časna zvanja, oblače se u časne odore i skrivaju se iza onoga što je sveto. Iz tog razloga, osjećamo potrebu da ukažemo na život i vladavinu halife Omera ibn Abdul-’Aziza, vladara koji je svojim postupkom zaslužio da bude uvršten među pravedne halife: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, neka Allah sa njima bude zadovoljan.

Uzorni vladar se ne nadmeće za vlast

Kada je postavljen za halifu, Omer ibn Abdul-’Aziz se popeo na minber, kako je to bio običaj, a onda rekao: “O ljudi, ja sam natovaren ovim poslom bez svoje volje i ne tražeći ga. Vi ste sada slobodni, birajte koga hoćete!” U jedan glas svi prisutni uzviknuše: “Mi biramo tebe, samo sa tobom smo zadovoljni.” Omer je, zatim, između ostalog, rekao. “Onome ko se Bogu bude pokoravao morate mu se i vi pokoravati, a onome ko prema Bogu bude griješio niste dužni da mu se pokoravate. Pokoravajte mi se dok se ja budem Bogu pokoravao, a ako ja Bogu budem nepokoran, ni vi se meni ne pokoravajte!” Ovaj događaj nas „savjetuje“ da na mjesto vođa biramo one koji su dostojni i koji ne traže vlast. Zajednica muslimana za svog predvodnika treba da bira one koji su dokazani svojom bogobojaznošću i sposobnošću. Nisu dostojni da budu vođe muslimana oni koji teže doći na vlast ne birajući sredstva na tom putu. Također, kao vođe nisu dostojni ni oni koji su, upravljajući, pokazali svoju nepravednost, okrutnost ili nesposobnost. Vođstvo nad muslimanima i upravljanje Omer je doživio kao veliki teret i odgovornost, a izabran je bez svoje volje i htijenja.

Pravda je osnovni princip vladavine

Glavno načelo kojim se rukovodio Omer ibn Abdul-’Aziz bilo je: Država počiva na pravednosti. Znao je da na pravednosti počiva stabilnost ljudske zajednice. Zato je nastojao da na zemlji pravda zavlada. U hadisu stoji: “Allah je uz vladara sve dok on (vladar) ne postane nepravedan, a kada postane nepravedan - onda ga ostavi samog.” Kada je izabran za halifu, vladarska loza Emevija, navikla na povlastice i lahak život, očekivala je da će Omer neke od njih imenovati za emire, neke za vezire i sl. Pošto mu je pravednost bila glavna odlika, Omer je i njima, kao i svima ostalima, povjeravao one poslove kojih su bili dostojni. Jednom prilikom im je otvoreno rekao: “Svaki od vas kod mene je ravan najdaljem muslimanu. Vi prednosti nemate.” Omer je, također, ukinuo ružan običaj da se sa minbera petkom proklinje h. Alija i naredio je da se, umjesto toga, uči ajet: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl: 90) Oni koji žele vođstvo nad muslimanima moraju znati da se upravlja pravdom, a ne nasiljem i jednoumljem. Na pravdu će biti uzvraćeno pravdom, a na tlačenje tlačenjem. Muslimanski Ummet je čuvar i staratelj pravičnog postupanja prema ljudima. Pravda je temelj vlasti u islamu, kao što je povjerenje temelj života u islamskom društvu.

Vlast je emanet

Kada je, jednom prilikom, Fatima, žena Omerova, ušla u sobu u kojoj je Omer klanjao, zatekla ga je sa suzama na licu. Na njeno pitanje šta mu je, odgovorio je: “Ja sam na svoj vrat uzeo cijeli Ummet Muhammeda, s.a.v.s., pa sam se zamislio o gladnom siromahu, o izgubljenom bolesniku, o poderanom bijedniku, o potištenom nevoljniku, o garibu zarobljeniku, o starcu, o čovjeku sa mnogo čeljadi a malo imetka i o sličnim ljudima u mojoj zemlji i raznim krajevima. Znam da će me Allah za njih pitati, pa se bojim šta ću odgovoriti i zato plačem.” Kada bi ljudi znali kolika je odgovornost vladara, manje bi hrlili ka vladavini. Omer ibn Abdul-’Aziz je paradigma odgovornog vladara koji brine za svakog čovjeka svoje zajednice. Ovaj postupak Omerov je u skladu sa Poslanikovom izrekom: “Svako je odgovoran za ono što mu se povjeri: vladar je čuvar i on je odgovoran za svoje podanike, čovjek je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju, žena je čuvarica kuće i odgovorna je za nju...” Zato vođe kojima su bile povjerene odgovorne funkcije, pa su ih iznevjerili i nisu vodili brigu o onima koji su im bili povjereni, gube pravo na te emanete.

Vladar se mora brinuti o obrazovanju svoga naroda

Halifa Omer ibn Abdul-’Aziz je dao veliki doprinos i na polju nauke. Još za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., Kur’an je bio sav zapisan, a prvi halifa Ebu Bekr je Kur’an sabrao u jednu jedinstvenu zbirku, dok je h. Osman umnožio Kur’an u više primjeraka. Hadis Muhammeda, s.a.v.s., je ostao nesabran i nepopisan. Omer ibn Abdul-’Aziz je odlučio da se hadis sabere u zbirke, pa je upućivao pisma namjesnicima da sakupljaju hadis. O nauci je jednom rekao: “Širite nauku. Omogućite da se poduči onaj koji ne zna, jer nauka neće propasti sve dok ne postane tajna, tako da je ne može svako naučiti.” Svaki vladar mora da se brine o prosvjećivanju svog naroda, o obrazovanju u svim korisnim naukama. Društvo koje ima učene ljude sigurno će napredovati.

Pobožnjak i misionar islama

Svaki musliman je misionar svoje vjere i dužan je da svojim postupkom i riječima, svojim moralom i pobožnošću širi svjetlo islama. Poseban emanet dat vladarima je da doprinose širenju Allahovog svjetla na zemlji. Pravedni i pobožni vladar je ukras na zemlji kao što su zvijezde ukras na nebu i biće u hladu Arša na Dan kada drugog hlada ne bude bilo. Omer ibn Abdul-’Aziz je slao pisma mnogim vadarima, u kojima ih je pozivao da pređu na islam. Mnogi od njih, kada su saznali za Omerovu pravednost i uzorne postupke, odazvali su se na poziv i prihvatili islam. Osim toga, Omer je naredio da se pozatvaraju birtije i dućani gdje se prodaju opojna pića. Dakle, nije dovoljno da vjernik samo u sebi posvjedoči vjerovanje, jer ako druge u vjeru ne zove, onda nije ispunio emanet misije, dostavljanja i objašnjavanja. Omer je vodio brigu o farzovima i trudio se da ih obavlja u skladu sa sunnetom Poslanika, s.a.v.s. Kada je Poslanikov drug i sluga Enes ibn Malik vidio kako Omer ibn Abdul- ’Aziz obavlja namaz, sa zadovoljstvom je izjavio: “Nikada nisam poslije Poslanika klanjao namaz za imamom čiji je namaz bio sličniji i bliži Poslanikovom namazu od Omera ibn Abdul-’Aziza.” Zato, kada muslimani biraju sebi vođe, neka odaberu one koji imaju plemenita svojstva poput Omera ibn Abdul-’Aziza. Neka biraju vladare koji nisu vlastoljubivi, već pravedne i odgovorne i one koji se brinu o svom narodu. Oni koji su željni vladavine, koje vlast mijenja, koji se uzdižu nad narodom, koji šire nered, strah i smutnju nisu dostojni da budu vođe naroda. Najpreče je ljude cijeniti po njihovim postupcima, a ne po onome što govore. Omer ibn Abdul-’Aziz je bio učen čovjek, koji se oslanjao na Allaha i često se Uzvišenom obraćao dovom. Tako je jednom prilikom molio: “Bože, sačuvaj mi vjeru moju! Uputi me na pokornost Tebi, pokloni mi Tvoje zadovoljstvo, pomozi mi da napustim ono što me se ne tiče!”