Adem a.s. - četvrti dio

Udahnuti Allahov Ruh, čista je svjetlost savršene plemenitosti i svekolike dobrote koja sija u svim ljudima, a pohranjena je, kako mi to mislimo, a dragi Allah najbolje zna, unutar ljudske duše (nefsa) i skupa s njom nalazi se u nutrini ljudskoga tijela. Ruh (duh) u nama, s obzirom na svoje izvorno porijeklo u udahnuću od Ruha dragog Allaha, savršeno je čist i blistav i ima svojstvo savršene dobrote bez imalo zlobe, ali se taj Ruh nalazi unutar naše duše, koja opet može da, prema našem slobodnom odabiru, bude i dobra i zla.

Tako, ako mi u vremenu dunjalučkoga življenja na Zemlji krenemo putem iskrene vjere, dobrote i čestitosti, onda savršena svjetlost Ruha u našoj nutrini sve više i više dolazi do izražaja i tako naše srce (kalb) i naša duša postaju sve više čistijim i sjajnijim. Međutim, ako mi u vrijeme dunjalučke slobode odbacimo pravi put slijeđenja vjere i činjenja dobročinstva, a odaberemo zamamne puteve griješenja kroz slijeđenje strasti, nižih prohtijeva naše duše (nefsa) preko granica dopuštenog od strane dragoga Boga, tada se na našem srcu sve više taloži prljavština grijeha koja ga prekriva tamninom, što sve više zaklanja svjetlost Ruha koja se tako sve više izolira u nutrini, a srce i duša postaju okorjelim i tvrdim.

Tako je put vjere i dobročinstva na Dunjaluku u stvari put njegovanja i čuvanja u nama udahnutoga Ruha (Duha), tog Allahovoga predivnoga dara. To je put očišćenja našega srca i naše duše i očuvanja njihovog zdravlja i vitalnosti. To je tako i put našeg spasenja u vječnosti. Suprotna opcija, put nevjerovanja i griješenja na Dunjaluku put je gubljenja Ruha u nama, prljanja našega srca i naše duše, što dovodi do njihovog oboljenja i, ako se pravovremeno ne prekine, do njihovog konačnog odumiranja u okamenjenosti. Putu spasenja, dakle, alternativa je put propasti, a izbor je na nama: “Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i zemlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, - uspjeće samo onaj ko je (dušu) očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (AšŠams, 1-10)

Putem iskrene i potpune predanosti dragome Allahu (islama) čovjekovo srce i duša njegova postaju čišćim, a tim uklanjanjem zastora od prljavštine u nutrini čovjeka sve više dolazi do izražaja ruh kog je dragi Allah udahnuo u njega od Svoga Ruha. Na ovaj način se kod čovjeka sve više gube negativna svojstva sklonosti ka zlu i griješenju, a sve više razvijaju svojstva savršene plemenitosti i dobrote (koja izvorno i jesu sadržana u čovjekovu ruhu, udahnutome od Allahova Ruha). Tako se čovjek vraća svojoj izvornosti, svome plemenitom fitretu (prirodi) i tako se on istovremeno i sve više približava dragome Allahu. A, čovjek putem približavanja dragome Bogu hodi prvo iskrenim i valjanim činjenjem onoga što mu je od Njega naređeno (farzovi), a nakon toga i činjenjem dodatnih, dobrovoljnih ibadeta (nafile) i dobročinstava sve dotle dok ga dragi Allah ne zavoli. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Objavio Sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju.

Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljiću mu, ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga. Nizašto se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku. On ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim.’ “ Dakle, Adema, a.s., Uzvišeni Stvaraoc je stvorio od zemlje ilovače (mnogobrojnih sastojaka), dajući mu savršen oblik. “Allah je stvorio zemlju u subotu. Stvorio je brda u nedjelju.

Stvorio je drveće u ponedjeljak. Stvorio je neprijatnosti u utorak. Stvorio je svjetlo u srijedu. U četvrtak je rasijao svakojaka živa bića. A Adema je stvorio nakon ikindije u petak, u posljednjemu sahatu petka, između ikindije pa do noći.” (Hadis, prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Muslim). U stvari, stvaranje Adema, alejhisselam, bi završni čin procesa koji trajaše onoliko vremena koliko je to dragi Allah htio. Proces je započeo tako što su meleki u sfere Arša i Kursijje (ili negdje drugdje u nebeskim sferama, dragi Allah zna najbolje) donijeli sa planete Zemlje izvjesnu masu njezinog tla, tj. zemlje, koja je bila pomiješana sa vodom i tako u formi gline čekala onoliko koliko je to dragi Allah odredio. Kad dođe određeno vrijeme, Stvoritelj, Onaj koji divno stvara, Lično je oblikovao tu masu zemlje u skladno tijelo, koje zbog tog oblikovanja lično od dragoga Allaha dobi najveću ljepotu.

Osim što je Adem stvoren u liku najveće ljepote, njegova visina bila je znatno veća od naše današnje visine, što se jasno vidi iz vjerodostojnoga hadisa koji bilježe Buhari, Ahmed i drugi sakupljači hadisa: “Allah je stvorio Adema visokog šezdeset lakata i od tada je svaka generacija niža i niža, sve do sada.” “... Na pitanje Abdullah ibn Selama kako je Allah stvorio Adema, Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Glava i čelo Ademovo su stvoreni od Kjabenske zemlje, njegova prsa i leđa od zemlje Bejtul-makdisa, stegna mu od zemlje Jemena, cjevanice od zemlje Misira, stopala od zemlje Hidžaza, desna ruka mu od zemlje Istoka, a lijeva ruka od zemlje Zapada. Potom je stavljen pred vrata Dženneta. Kad god bi koja skupina meleka prošla pored njega, divili bi se njegovoj ljepoti i stasu jer prije slično njemu, ništa nisu vidjeli. I Iblis je prošao pored njega, pogledao ga, pa rekao: ‘Za šta li je ovo stvoreno?’ Potom ga je udario rukom i našavši da je šupalj, ušao je na njegova usta, a izašao na zadnjicu.

Onda je rekao svojim prijateljima od meleka, koji su bili sa njim: ‘Ovo stvorenje je šuplje, bez čvrstine i stabilnosti. Šta mislite, ako ono bude odlikovanije od vas, šta ćete učiniti?’ “Bićemo pokorni našem Gospodaru!” - odgovorili su meleki. Iblis je u sebi rekao: ‘Tako mi Allaha, ako bude od mene odlikovaniji, neću mu se pokoriti, a ako ja budem odlikovaniji od njega zasigurno ću ga uništiti!‘ Zato su riječi Uzvišenog: ‘Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!‘” (Al-Baqara, 33) Oblikovano tijelo je opet stajalo onoliko vremena koliko je to dragi Allah htio, a za to vrijeme su ga meleki i Iblis sa radoznalošću posmatrali.

Kada je došlo određeno vrijeme oživljenja, dragi Allah naredi melekima da Ademu, u momentu kad On udahne u njega od Svoga Ruha, iz poštovanja svi redom učine sedždu. Nakon što Ruh bijaše udahnut, Adem, alejhisselam, oživi i ustade, a meleki, svi do posljednjega, bez imalo pogovora učiniše sedždu. Međutim, Iblis, koji na tom mjestu bi prisutan skupa s melekima, odbi izvršiti Allahovu naredbu: “Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džinnove od vatre užarene.

I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja će stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!’ svi meleki su se, zajedno poklonili, osim Iblisa; on nije htio da se njima pokloni. “O, Iblise,” – reče On – “zašto ti ne htjede da se pokloniš?” “Nije moje” – reče - “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.” “Onda izlazi iz dženneta”, - reče On -, “nek si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!” “Gospodaru moj,” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” “Daje ti se rok” – reče On – “do Dana već određenog.” “Gospodaru moj,” – reče -, “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” “Ove ću se istine Ja držati” – reče On: “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” Za sve njih mjesto sastanka džehennem će biti, on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti. “Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!” I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti, tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti. Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!” (Al-Higr, 26-50) “I kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!”; oni se svi, osim Iblisa, pokloniše.” “…i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi mu se poklonite!” meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili, osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik. “O Iblisu!” – rekao je On – “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?” “Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.” “E, izlazi onda iz dženneta! – reče On – “proklet da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!” (Sad, 71-88)

(Nastaviće se)