Odnos supružnika u islamu

U islamskoj kulturi brak i porodica zauzimaju iznimno važno mjesto. Kur'an kaže : „Udavajte neudate i ženite neoženjene!" (En-Nur, 32) Kako vjersko učenje izričito zabranjuje svako osamljivanje muškarca i žene koji nisu u bliskom srodstvu i sam način sklapanja braka je u ovom svjetlu. Mladoženji je prije stupanja u brak preporučeno da vidi djevojku koju namjerava oženiti, ali se viđenje ograničava na ono što je, ionako, dozvoljeno, na lice i šake. Namjeru stupanja u brak lijepo je potvrditi zarukama.

Osamljivanje nije dozvoljeno do samog stupanja u brak. „Ukoliko neko želi detaljnije i intimnije informacije o budućoj izabranici onda će poslati neku ženu da to, na prikladan način, ispita, kao što je to učinio Poslanik, s.a.v.s., kada je poslao Ummu Sulejm, r.a., da ispita pojedinosti o jednoj ženi za koju je bio zainteresiran.¹

Najbitnija stvar za validan brak jeste ponuda za isti od strane muškarca i njeno prihvatanje od strane žene. Djevojka treba dobiti pristanak roditelja za udaju, a sklapanju braka moraju svjedočiti dva muškarca ili jedan muškarac i dvije žene. Prilikom sklapanja braka muž je dužan dati ženi vjenčani dar.

Međusobni suživot supružnika regulisan je pravilima koje svaka strana treba da ispuni. Dužnosti žene prema mužu između ostalog su: da mu bude poslušna i zahvalna, da se brine o kući i djeci, da čuva svoj morali mužev imetak dok je on odsutan, da ne pušta nikoga u kuću bez njegove dozvole, da ne posti bez njegove dozvole (osim u ramazanu), da s njim lijepo postupa tj. ne uznemirava ga, da ga ne odbija u postelji isl. Kultura odnosa muža prema ženi nalaže mužu da: ima lijep odnos prema ženi, da razumije njene potrebe, da joj pomaže u kućnim poslovima, da osigura opskrbu za nju i porodicu, da ispunjava svoje bračne obaveze i sl.

Uticaj islamske kulture na popularnu kulturu Dolaskom Osmanskog carstva na ova podneblja biva donesena nova vjera, a skupa s njom i nova kultura. Pojedini njeni segmenti će više od drugih imati odraza na popularnu kulturu koja će se razviti pod njenim utjecajem. Za nas je značajno istaknuti da ova kultura donosi i nov način shvatanja žene i njenoga položaja, koji i dalje ostaje u svjetlu patrijarhata, ali donosi i neke novine pod utjecajem islamskog učenja. Kako se ona odrazila na shvatanja i svijet naroda najlakše ćemo prikazati preko narodnih pjesama i stvaralaštva pisaca sa ovih prostora, koji svojom djelatnošću popularnu djelom uvode u visoku kulturu i ostavljaju nam mogućnost da je danas promatramo kakva je bila u određenom trenutku, iako znamo da je podložna stalnoj promjeni, dok je tradicija konstantna.

Treba naglasiti da je i ovdje dolazilo do selekcije, u skladu s tim koliko je i u kojem obliku neki vjerski običaj zaživio među narodom, postao bi dijelom narodne kulture, a preko nje i popularne kulture, a onda bi, ako ništa kao motiv, ušao preko autora na vrata visoke kulture. Burke (1991) je zapisao da su od 1500.-1800. god na području Europe među kulturnim razlikama najizraženije one vjerske. „Muslimani – mislilo se – predstavljali su najsilniji, ali najvarvarskiji deo bosanskohercegovačkog stanovništva, i kod njih niko nije pretpostavljao kakvog duhovnog života, piše Milan Bogdanović povodom knjige Serbokroatische Dichtungen bosnicher Moslims...“²

Osnivači muslimanske književnosti javljaju se dvadeset godina iza Austro-Ugarske okupacije“ U tom za muslimane teško doba naglog i prisilnog prelaza iz vijekovima utvrđenog i jednostavnog polufeudalnog života i polufeudalne priproste muslimansko-orijentalne kulture, u zapadnjački kapitalistički društveni sistem i složenu zapadnjačku kulturu.“³

U skladu s islamskim moralom muslimanska porodica je bila izrazito zatvorena što se odrazilo i na kulturu stanovanja koja je dobila preinake u vidu zasebnih prostorija (ili čak zgrada) za žene i muškarce, a u porodici je vladala intimna atmosfera unutar koje je djevojka čuvana od pogleda stranaca visokim zidovima i ogradama. “Umjerenija izdvojenost djevojaka, proviđena u većem dijelu gradskog stanovništva, vodila je stvaranju posebnog oblika ljubavnog susretanja, ašikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrđenim pravilima ljubavnih očitovanja, prema kojima su se slobodno smjeli sastati mladići i djevojke: najčešće petkom, ali i u drugim danima i u drugo doba dana na kapiji ili ašik-pendžeru, gustim drvenim rešetkama, mušepcima prekrivenom prozoru isturenom na sokak.“⁴

Počinju se odvajati muški i ženski svijet i to ne samo u moralnom i tradicijskom smislu nego i onom prostornom. Ženski prostor je prostor unutar kuće, u dvorištu i u bašči, a rijeko izlazi do kuće rođaka ili na društvena zbivanja. Muškarac je manje sputan prostorom, njega ništa ne ograničava, njegova je cesta, grad, kafana, putovanja , izlet, i vojni pohod, a često odlazi i u lov sa sokolom. Dosta pjesama je nastalo baš u toku putovanja, lova ili trgovanja po drugim gradovima, a kako su se one širile bit će objašnjeno u nastavku teksta. „Pjesnici sevdalinke u brojnim primjerima opjevali su ljepotu djevojke ili žene, ali ne nepoznate i tajanstvene Gospe – o kojoj su pjevali provansalski trubaduri, brižljivo joj krijući ime – nego posve određene osobe, kojoj iz pjesme ne saznajemo samo ime, nego ponekad i dio grada u kojem je stanovala:“⁵

Kao se moglo znati o ljepoti neke žene kada je bila strogo čuvana od pogleda? Iako je lakše objasniti sevdalinke koje ističu ljepotu pojedinih momaka koje su djevojke mogle vidjeti na ulici s prozora, skrivene u svojoj sobi, nije nemoguće odrgovoriti ni na ovo pitanje. Obično se radilo o djevojkama kršćanske vjeroispovjesti, čija vjera nije zahtijevala pokrivanje, ili se radilo o djevojkama iz liberalnijih porodica ili iz takvog društvenog sloja koji nije strogo naređivao pokrivanje ženskih lica, ili, se o njihovoj ljepoti saznavalo iz priča drugih žena koje su imale prilike vidjeti ih, a pjesnička mašta je, u nemogućnosti viđenja, slikala najljepše snove. Navest ćemo primjer i za jedno i za drugo. Djevojka posmatra momka s gradskih vrata: „Poljem se vija Hajdar delija, Po polju ravnom, na konju vranom. Gleda ga Ajka sa gradskih vrata..“⁶

^{____________________________________}

1 Kurdić, Šefik(2003). Brak i intimni odnosi u islamu. Zenica: Islamska pedagoška akademija u Zenici str.19

2 Isaković, Alija( 1972). Biserje.Zagreb: Stvarnost, str.6

3 Ibidem, str.8

4 Narodno blago Bošnjaka, priredio Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radionica „TREŠNJEV BUNAR“, 1995, str. 7

5 Ibidem str. 10

6 Gunić, Vehid. Sevdalinke o gradovima. Bihać:Bošnjak, 1997. str. 200